Papa: Valja ponovno otkriti molitvu kao temeljnu dimenziju ljudskosti
Molitva nije beskoristan oblik bijega niti psihološka tehnika za osobnu dobrobit, nego temeljna dimenzija naše ljudskosti. Stoga je valja ponovno otkriti u njezinoj istini te prihvatiti liturgiju časova u svakodnevnom životu krštenika i zajednica. Istaknuo je to papa Lav XIV. na općoj audijenciji održanoj danas, 5. kolovoza, u petoj katehezi posvećenoj konstituciji Sacrosanctum Concilium koju je Drugi vatikanski koncil posvetio liturgiji, na temu „Molitva Crkve”.
Duh Sveti nas uči moliti od Pedesetnice
Osvrćući se na crkvenu dimenziju liturgijske molitve, rimski je biskup istaknuo da nas Duh Sveti uči moliti prebivajući u Crkvi od dana Pedesetnice. Od tada - podsjeća nas koncil u svom prvom potvrđenom dokumentu - Crkva nikada nije prestala okupljati se u zajednici kako bi slavila vazmeno otajstvo, čitajući Sveto pismo, slaveći euharistiju i zahvaljujući Bogu za njegov neizrecivi dar u Kristu Isusu. Papa je pritom dodao:
U našem vremenu, u okruženju kojim dominira mentalitet učinkovitosti i konzumerizma, molitva se može činiti kao nešto beskorisno ili čak smiješno. U svijetu u kojem znanost i tehnologija tvrde da mogu dati odgovore na sva pitanja, molitva se može činiti kao oblik bijega.
Kršćanske obitelji koje više ne prenose molitvu
Sveti je Otac također s tugom primijetio da se u mnogim kršćanskim obiteljima više ne prenosi molitva, dok je brojni ljudi smatraju jednom od mnogih tehnika psihološke naravi, usmjerenu isključivo na osobnu dobrobit. Pritom je napomenuo:
Naprotiv, molitva kao temeljna dimenzija naše ljudskosti zaslužuje biti ponovno otkrivena u svojoj istini.
Molitva i sudjelovanje vjernika u liturgiji
Tu je potrebu konstitucija Sacrosanctum Concilium ozbiljno shvatila, a proglašavajući je sveti Pavao VI. je rekao: „Bog mora biti na prvome mjestu, molitva naša prva dužnost, a liturgija prvi izvor božanskoga života koji nam se daruje te prva škola našega duhovnoga života.” Petrov je nasljednik objasnio da izraz „molitva” u konstituciji označava cjelokupnu liturgiju iz jedne presudne perspektive jer je usmjerila liturgijsku obnovu dajući joj kao nosivi stup aktivno sudjelovanje vjernika. Liturgija je prije svega predstavljena kao mjesto susreta i Božje inicijative, gdje se Bog u svome Sinu približava čovječanstvu.
Liturgija časova kao škola kršćanske molitve
Zbog toga je papa Pavao VI. snažno želio da liturgija časova, odnosno svakodnevna javna molitva Crkve nerazdvojiva od euharistije, na dubok način prožme, oživi, vodi i izrazi cjelokupnu kršćansku molitvu te djelotvorno hrani duhovni život Božjega naroda – istaknuo je papa Lav te dodao:
Kako bi se ta želja ostvarila, liturgija časova treba biti sve više prihvaćena i življena u svakodnevnom životu krštenika i zajednica. Mnogim ljudima koji žele naučiti moliti, osobito katekumenima, ona može biti put i škola kršćanske molitve.
Sveti je Otac također istaknuo da su euharistija i liturgija časova svakoga tjedna i svakoga dana dah života Crkve koji omogućuje da Duh Sveti puše kroz njezino Tijelo.
Liturgija koja posvećuje vrijeme svakodnevnoga života
Rimski je biskup na kraju istaknuo da liturgija časova, koja produžuje svjetlo euharistije, posvećuje vrijeme našega svakodnevnog života:
Ujutro započinjemo dan s vjerom i zahvalnošću; u podne molimo za snagu vjernosti usred životnih napora; navečer, nakon završetka rada, molitva Večernje prati trenutak zalaska sunca; a u noći idemo spavati povjeravajući se Božjem miru.
Na taj način, svaki čas postaje čin nade te nam omogućuje da bdijemo i zajedno s cijelom Crkvom iščekujemo Gospodinov slavni povratak – zaključio je papa Lav XIV. u današnjoj katehezi.
(Vatican News - adb; md)
