Fra Roberto Pasolini: Naviještati Evanđelje kako bismo susreli, a ne pobijedili drugoga

Donositi sebe s poniznošću, prihvaćajući da ovisimo o osjetljivosti drugih, pripremati teren za susret s Isusom, ne pružati odgovore nego poticati pitanja, ostavljati prostor za dijalog, spremni primiti dobro drugih ljudi u dinamizmu ljubavi. Tako je o evangelizaciji, polazeći od duhovnog iskustva svetoga Franje, razmišljao propovjednik Papinskoga doma fra Roberto Pasolini danas, 20. ožujka, održavši u Dvorani Pavla VI., u prisutnosti pape Lava XIV, treću korizmenu meditaciju naslovljenu “Poslanje. Naviještati Evanđelje svakomu stvorenju”. Ne smijemo pružati navještaj Evanđelja s pozicije nadmoći ili kontrole jer bi to moglo dovesti njegove izdaje – napomenuo je kapucin te dodao:

Naš autoritet ne proizlazi iz uloga koje imamo, nego iz života koji prihvaća ući u taj dinamizam ljubavi. To je ono što je Franjo naslutio kada je svoju braću nazvao “manjom braćom”, ne dajući im titulu, nego konkretan način življenja u svijetu. Upravo ta malenost, ta proživljena poniznost, čini navještaj Evanđelja plodonosnim.

Evanđelje poprima oblik u životu

Poslanje shvaćeno kao ispunjenje obraćenja i bratstva nastaje iz želje da s drugima podijelimo iskustvo i navještaj Evanđelja. Međutim, ne možemo uistinu govoriti o onome što se još nije ukorijenilo u našem životu – istaknuo je fra Pasolini te dodao da nam je u tome potrebno strpljenje: čuvati ono što smo vidjeli i čuli, pustiti da sazrijeva u molitvi sve dok najprije ne postane život, a tek onda riječ. Moramo se čuvati napasti da koristimo Božje stvari za traženje odobravanja ili priznanja; potrebno je čuvati ono što je dragocjeno, pustiti da sazrije i zatim to pretvoriti u svjedočanstvo – rekao je te dodao:

Krist nije informacija koju trebamo prenijeti, nego otajstvo koje prebiva u čovječanstvu i traži da bude prepoznato kako bi se moglo očitovati u životu. Evanđelje se ne prenosi kao obična vijest, nego se daruje kao život koji postupno poprima oblik.

Čovječnost drugoga

U to se valja upustiti bez sigurnosti, pripremajući susret koji sam Isus želi ostvariti – objasnio je propovjednik Papinskoga doma ističući da nismo mi u središtu navještaja, nego Božje lice koje možemo, s jednostavnošću, učiniti jasnim i dostupnim. Pritom je važno najprije dopustiti da budemo prihvaćeni, a zatim naviještati, prepoznajući vrijednost drugoga. To znači - istaknuo je kapucin - ozbiljno shvatiti njegovu čovječnost, njegovu sposobnost za dobro, njegovu otvorenost.

Papa Lav XIV. na trećoj korizmenoj meditaciji   (@Vatican Media)

Stvarno siromaštvo

Da bi se to ostvarilo, potrebno je stvarno siromaštvo – nastavio je propovjednik – odnosno predstaviti se ne kao da sve imamo i kontroliramo, nego prihvatiti činjenicu da ovisimo o dobroti i osjetljivosti drugih te uočiti da je kraljevstvo Božje već prisutno na skriven način i u životu onih koji ga još ne poznaju. Fra Pasolini je pritom rekao:

Evangelizirati, u toj perspektivi, znači reći drugima – čak i bez riječi – da je lijepo što postoje, da njihov život ima vrijednost. Ne kako bismo im jednostavno dali potvrdu onoga što jesu, nego kako bismo ih pratili u postupnom prepoznavanju istine i ljepote koje nose u sebi.

Pritom je podsjetio na riječi pape Franje o evangelizaciji koji je rekao da Crkva ne raste po prozelitizmu, nego po privlačnosti, odnosno kada naša prisutnost ne guši slobodu drugoga, nego je budi.

Apstraktne riječi nikoga ne uvjeravaju

Temeljni uvjeti za dijalog su prepoznati u drugome Božju prisutnost i približiti mu se s poštovanjem – istaknuo je nadalje propovjednik - Ne radi se samo o tome da moramo znati govoriti, nego prije svega znati slušati te, kada za to dođe trenutak, znati prenijeti riječi nade koje dolaze od Boga. Pritom nije važno odmah dati odgovore, nego znati čekati pitanja, jer Bog upotpunjuje naše siromašno svjedočanstvo. Ono što doista priprema susret s Isusom jest zajednički put koji potiče ljude na pitanja koja su već mjesto na kojem je Bog prisutan i djeluje – objasnio je fra Pasolini te dodao:

Kada riječi proizlaze iz stvarnog iskustva, dopiru do drugih. Kada pak ostaju apstraktne i bezlične, ne uvjeravaju nikoga, pa čak ni nas koji ih izgovaramo. Naviještati Evanđelje znači približiti se s poštovanjem životu drugih i prepoznati da u složenosti njihova života već postoji potraga za smislom, za dobrom i za istinom.

Čuvati različitost

Osvrćući se na središnji događaj u životu svetoga Franje, odnosno na susret s egipatskim sultanom Al-Malikom al-Kamilom tijekom petog križarskog rata, kapucin je istaknuo da se na prvi pogled čini da se sultan nije obratio, a Franjo nije našao mučeništvo koje je tražio. Međutim, taj susret postaje prostor za dijalog i rast. Sveti Franjo Asiški se predstavlja kao jednostavan, siromašan i bez obrane. Ne pokušava nametnuti vlastitu ideju, nego staje pred drugoga onakav kakav jest. Sultan stoga u njemu prepoznaje Kristovo siromaštvo i poniznost, ne osjeća se napadnutim te se zato otvara. Čudo je u činjenici što obojica, usred rata, otkrivaju čovječnost jedan u drugome te odlaze u miru. Fra Pasolini je stoga dodao:

Ne naviještamo Evanđelje kako bismo pobijedili, nego susreli drugoga. Drugi čovjek nije cilj koji moramo postići, nego prag pred kojim se zaustavljamo, čekajući da budemo prihvaćeni. Evangelizirati ne znači skratiti udaljenost pod svaku cijenu, nego je prijeći ne brišući je, čuvajući različitost kao prostor u kojem Bog nastavlja djelovati u srcu svakog čovjeka.  

Fra Roberto Pasolini je održao treću korizmenu meditaciju u Dvorani Pavla VI.   (@Vatican Media)

Ususret životu drugoga

Susresti drugoga ne znači samo davati, nego i primati. U tom stavu radikalne otvorenosti prema drugome, sveti Franjo preporučuje svojoj braći da budu podložni pred ljudima druge vjere. Podložnost – objasnio je fra Pasolini – ne znači izgubiti vlastiti identitet niti ostati ravnodušnim pred drugim čovjekom zbog slabosti. Pritom je dodao:

To je slobodan izbor poštovanja i dijaloga. To znači prepoznati da drugi nije prostor koji moramo osvojiti, nego život koji moramo susresti, poštovati i prihvatiti. Onaj tko prihvati zauzeti takav stav omogućuje drugome da se otvori, iskaže i pokaže onakav kakav jest. Takav stav već sam po sebi predstavlja duboki evanđeoski čin.

Božje otajstvo

Bog se nije nametnuo čovjeku, nego mu je dao prostora. Nije ljubomorno čuvao svoju veličinu, nego ju je predao kako bi je drugi mogao prihvatiti i živjeti. Kada postoji prihvaćanje, dobro izlazi na vidjelo; dobro u kojem je na skriven način već prisutno Kristovo otajstvo – zaključio je propovjednik Papinskoga doma u trećoj korizmenoj meditaciji. 

(Vatican News - bc; md)