Papa: Neka u Crkvi nikada ne bude podjela po društvenim klasama, svi su Božja djeca
Crkva koja prihvaća sve ljude kao osobe i Božju djecu, bez isključivanja ili podjela po društvenim klasama. Crkva pozvana na zajedništvo u Isusu Kristu kako bi bila odraz Božje ljubavi u svijetu. Crkva koja ne pravi razlike među ljudima te štiti čovjeka na putu kritičkog i proročkog razlučivanja koje promiče cjelovit razvoj čovječanstva poštujući dostojanstvo i istinski identitet. Na to je papa Lav XIV. potaknuo katoličku zajednicu u Kneževini Monako koju je danas, 28. ožujka, u sklopu apostolskog putovanja susreo u katedrali Bezgrešnog Začeća BDM te je pozvao da svima donosi svjetlo Evanđelja kako čovjek ne bi upao u individualizam ili temeljio svoj život samo na stvaranju bogatstva.
Krist je dinamičko središte i srce naše vjere
Sveti se Otac u homiliji najprije osvrnuo na misterij spasenja koji je Bog ostvario u Kristu, koji je uzeo na sebe zlo čovjeka i svijeta, nosio ga s nama i za nas, prošao kroz njega preobražavajući ga i zauvijek nas oslobodio. Krist je – istaknuo je Papa - dinamičko središte i srce naše vjere, pravednik koji zagovara za čovječanstvo pred Ocem, pomiruje nas s njim i međusobno, koji je došao da svima pruži svoje milosrđe koje pročišćuje, liječi, preobražava i čini nas dijelom jedne Božje obitelji.
Rimski je biskup osobito istaknuo Isusovo suosjećanje i milosrđe koji ga čine braniteljem siromašnih i grešnika kako bi ih oslobodio ugnjetavanja i ropstva te učinio Božjom djecom i braćom. Napomenuo je da u njegovim gestama postoji i važna društvena i politička dimenzija: ozdravljena osoba vraća se, u svom punom dostojanstvu, u ljudsku i religijsku zajednicu iz koje je često, upravo zbog bolesti ili grijeha, bila isključena.
Crkva u Monaku kao gostoljubiva zajednica koja prihvaća sve ljude
Slijedeći primjer Isusa Krista, crkvena zajednica treba biti puna ljubavi prema svima, ne stvarajući razlike – potaknuo je Petrov nasljednik te istaknuo veliko bogatstvo Crkve u Kneževini Monako gdje svi nalaze prihvat i gostoljubivost unutar društvene i kulturne raznolikosti koja je tipična karakteristika tamošnjih stanovnika. Pritom je dodao:
Kneževina Monako je mala država u kojoj žive ljudi različitog podrijetla: Monegažani, Francuzi, Talijani i ljudi iz mnogih drugih zemalja. To je mala kozmopolitska država u kojoj se raznolikost podrijetla sjedinjuje s različitim socijalnim i gospodarskim razlikama. Te razlike u Crkvi nikada ne postaju povod za podjele po društvenim klasama; naprotiv, svi su prihvaćeni kao osobe i Božja djeca te svi primaju dar milosti koji potiče zajedništvo, bratstvo i uzajamnu ljubav.
Promicati i braniti život
Papa Lav je nadalje pozvao Crkvu u Monaku da postane ‘braniteljica’, odnosno da štiti čovjeka te da naviještajući Evanđelje rasvjetljuje ljudsku osobu i društvo kako bi otkrili vlastiti identitet, smisao ljudskog života, vrijednost odnosa i društvene solidarnosti, kao i konačnu svrhu postojanja te sudbinu povijesti. Potaknuo je također na gorljivu i velikodušnu službu u evangelizaciji te dodao:
Naviještajte Evanđelje života, nade i ljubavi; donosite svima svjetlo Evanđelja kako bismo promicali i štitili život svakog muškarca i svake žene od začeća do prirodne smrti; pružajte nove smjernice koje će suzbiti sekularizam koji pokušava uvesti čovjeka u individualizam i navesti ga da temelji život na stvaranju bogatstva.
Neka naviještanje Evanđelja ne postane običaj
Rimski je biskup potom upozorio na rizik da se naviještanje Evanđelja i drugi oblici vjere, toliko ukorijenjeni u identitetu i društvu Kneževine, svedu na običaj, premda dobar, jer živa vjera je uvijek proročanska, sposobna pobuditi pitanja i pružiti izazove. Papa je istaknuo da je stoga potrebno zapitati se: „Štitimo li uistinu ljudsko biće? Štitimo li dostojanstvo osobe u zaštiti života u svim njegovim fazama? Je li postojeći gospodarski i društveni model zaista pravedan i obilježen solidarnošću? Je li prožet etikom odgovornosti?“
Nova sredstva i jezici
Petrov nasljednik je na kraju svoga razmišljanja istaknuo da kada čvrsto držimo pogled usmjeren na Isusa Krista, iz toga proizlazi vjera ukorijenjena u osobnom odnosu s njim, koja potom postaje svjedočanstvo sposobno preobraziti život i obnoviti društvo, ali i koja se suočava s novim načinima prenošenja. Stoga je zaključio:
Tu vjeru moramo naviještati novim sredstvima i jezicima, pa i digitalnima, te svi ljudi trebaju biti uključeni i oblikovani u njoj s kontinuitetom i kreativnošću. To je posebno važno za one koji se otvaraju susretu s Bogom, za katekumene i za one koji se ponovno vraćaju vjeri, kojima morate pružati posebnu pozornost.
(Vatican News - tc; md)
