Korizmene duhovne vježbe: Slaviti Boga glavno je poslanje Crkve; sve ostalo dolazi nakon toga
„Što se bolje upravlja središnjim uredima Crkve, to će veća korist biti za Crkvu diljem svijeta.“ Sveti Bernard iz Clairvauxa i njegovi prijedlozi o kvalitetama suradnika kojima se treba okružiti, bili su u središtu desete meditacije koju je monsinjor Erik Varden održao danas prijepodne, 27. veljače, tijekom korizmenih duhovnih vježbi za Papu i članove Rimske kurije. U svom razmišljanju, biskup Trondheima u Norveškoj usredotočio se na traktat svetog Bernarda pod naslovom „O razmatranju“.
Taj je francuski monah i teolog definirao razmatranje kao analitičko sredstvo, pomoć pri samoispitivanju i otvaranje prema kontemplaciji Boga. Njegovo djelo O razmatranju bilo je vrlo rašireno, bestseler koji je uživao širu distribuciju od bilo kojeg njegovog drugog djela – rekao je monsinjor Varden. I to unatoč činjenici da je to, zapravo, bilo posebno pismo upućeno subratu: talijanskom monahu koji je prije bio svećenik u Pisi, a potom je ušao u Clairvaux 1138. godine. Zvao se Bernard Paganelli, koji je sedam godina poslije, 1145., postao papa Eugen III.
U tom pismu-traktatu – objasnio je propovjednik – razmatrajući probleme Crkve, Bernard iz Clairvauxa ne nudi institucionalna rješenja, nego savjetuje Eugenu da se okruži dobrim ljudima. Kvalitete koje ga potiče da traži i njeguje vrijede u svako doba: „Potrebni su suradnici dokazanog integriteta, spremni na poslušnost, strpljivi i blagi; čvrste katoličke vjere, vjerni u službi; ljubitelji sklada, mira i jedinstva; razboriti u savjetima, pronicavi u upravljanju, skromni u govoru“. Takve osobe "vole i uživaju u molitvi te u nju polažu svoju nadu više nego u vlastitu mudrost ili rad".
Bog, "vrhovno blaženstvo"
U mjeri u kojoj Crkva djeluje u tim okvirima, odražavat će organizaciju anđeoskih hijerarhija. Tko god to razmotri odmah će vidjeti njezino glavno poslanje: slaviti Boga – rekao je biskup Erik Varden te istaknuo da „kako bismo ispravno sagledali zemaljske potrebe, moramo, kroz njih, tražiti ono što je iznad". Odnosno, Boga. Sveti Bernard se pita: "Što je Bog? Svemoguća volja, dobrohotna vrlina, nepromjenjivi razum". Bog je "vrhovno blaženstvo" koje iz ljubavi želi s nama podijeliti svoje božanstvo – istaknuo je propovjednik. On nas je stvorio kako bismo ga željeli, proširuje nas kako bismo ga primili, opravdava nas kako bismo ga zaslužili, vodi nas u pravednosti, oblikuje nas u naklonosti, prosvjetljuje nas znanjem, čuva nas za besmrtnost.
Stoga, bez obzira na sve drugo čime se prelati moraju baviti - a toga ima mnogo - te stvarnosti valja razmotriti prije svega – napomenuo je norveški biskup. Na taj će način njihovo razmatranje praktičnih pitanja također biti prosvijetljeno, uredno, blagoslovljeno i plodonosno. Kako je smatrao sâm Bernard, prelat treba biti principijelan, svet i strog, ali trebao bi biti i prijatelj Zaručnika i radovati se dijeleći to prijateljstvo s drugima.
Nauk svetog Augustina
U desetoj se meditaciji propovjednik osvrnuo na još jednoga sveca: svetog Augustina, duhovnoga oca redovničke zajednice pape Lava XIV. Hiponski biskup često opisuje biskupsku službu kao sarcinu, legionarski zavežljaj. To je "pomalo brutalna" slika – primijetio je mons. Varden – koju je zamislio netko tko je poznavao pustoš i strah sjevernoafričkog pustinjskog krajolika.
„Nosi svoj teret do kraja“ - kaže Augustin u jednoj propovijedi - „ako ga voliš, bit će lagan; ako ga mrziš, bit će težak.“ Iako pastoralni teret izgleda zastrašujuće, zastrašujući je samo ako ne primijetimo tko nam teret stavlja na ramena – primijetio je propovjednik. Jer to nije ništa drugo nego sudjelovanje u slatkom jarmu samoga Krista, koji nam daje otkriti da je križ koji nam je povjeren svijetao i lagan, te da je mogućnost da ga dijelimo razlog za radost.
(Vatican News - aa)
