Papa: Vjerujte u mir izabirući razoružani put mučenika
Snaga „istinitija od snage oružja“. I radost koja bi se mogla činiti nemogućom, posebno u neizvjesnosti i patnji današnjega svijeta, u kojemu su oni koji vjeruju u mir, izabirući nenaoružani put Isusa i mučenikā, često ismijani, isključeni i nerijetko optuženi za da su na strani protivnika i neprijatelja. To je priča koja je i dalje aktualna, iako je stara oko dvije tisuće godina. Danas, 26. prosinca, na blagdan svetoga Stjepana prvomučenika, papa Lav XIV. se u svojemu razmišljanju prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja govorio o prvom mučenika u povijesti kršćanstva.
Stavljajući mir ispred straha
Papa se okupljenima na Trgu svetoga Petra obratio s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači te osvrćući se na primjer onoga koji je hrabro dao svoj život kao prvi svjedok kršćanske vjere, istaknuo da i danas posvuda u svijetu ima onih koji biraju pravednost po visokoj cijeni, onih koji mir stavljaju ispred straha, onih koji služe siromašnima umjesto sebi.
Dobrota koja otkriva misli srca
Taj stil, nadahnut „rođenjem Sina Božjega među nama", poziva nas da živimo kao djeca Božja. Međutim, ljepota Isusa i onih koji žive poput njega, odbačena je ljepota. Upravo njegova "privlačna snaga", naime, od početka izaziva reakciju onih koji se boje za vlastitu moć, onih čija je nepravda razotkrivena dobrotom koja otkriva misli srca.
Nada, unatoč svemu
Ali, do danas nijedna se moć ne može oduprijeti Božjem djelu. Toliko da neki donose neugodne i skupe odluke, stavljajući druge ispred vlastite sebičnosti: tada – rekao je Papa – niče nada te ima smisla slaviti unatoč svemu.
Uvijek moguć izbor
Ako se u uvjetima neizvjesnosti i patnje današnjega svijeta radost čini nemogućom, oni koji danas vjeruju u mir i biraju nenaoružani put Isusa i mučenikā često su ismijani, isključeni, a nerijetko i optuženi da su na strani protivnika i neprijatelja. Međutim, kršćanin nema neprijatelja, nego braću i sestre, koji to ostaju čak i kada se međusobno ne razumiju.
Otajstvo Božića donosi nam tu radost: radost motiviranu ustrajnošću onih koji već žive bratstvo, onih koji već prepoznaju oko sebe, čak i u svojim protivnicima, neizbrisivo dostojanstvo kćeri i sinova Božjih.
Ponovno se roditi u svjetlu
Zato je Stjepan umro opraštajući; snagom te "besplatne" sile, već prisutne u srcu svih, koja se ponovno aktivira i neodoljivo prenosi kada netko počne drugačije gledati na svog bližnjega, posvećivati mu pozornost i priznanje.
Da, to je ponovno rođenje, to znači povratak svjetlu, to je naš Božić!
Vjera nikada ne vidi samo tamu
Na dan nakon Isusova rođenja, na "rođendan" svetoga Stjepana - kako su ga nazivali rani kršćani, sigurni da se "ne rađamo samo jednom" - rimski je biskup podsjetio da je mučeništvo rođenje za nebo; pogled vjere, naime, ni u smrti ne vidi više samo tamu.
Dolazimo na svijet a da to nismo odlučili, ali potom prolazimo kroz brojna iskustva u kojima smo sve svjesnije pozvani "izići na svjetlo", izabrati svjetlo.
U Djelima apostolskim kaže se da su oni koji su vidjeli Stjepana kako ide prema mučeništvu bili iznenađeni svjetlošću njegova lica i njegovih riječi. „Svi koji su sjedili u Vijeću upirali su pogled u njega i vidjeli da mu je lice poput lica anđela“ (Dj 6,15).
To je lice onoga koji ne odlazi ravnodušan iz povijesti, nego se s njom suočava s ljubavlju. Geste i riječi prvoga kršćanskog mučenika odražavaju božansku ljubav koja se pojavila u Isusu, Svjetlo koje je zasjalo u našoj tami – objasnio je Papa.
Poput snijega na suncu
Na kraju je Sveti Otac zazvao Djevicu Mariju, blagoslovljenu među svim ženama koje služe životu te oholosti suprotstavljaju brigu, a nepovjerenju vjeru. Neka nas ona povede u svoju radost, radost koja rastvara svaki strah i svaku prijetnju kao što se snijeg topi na suncu – rekao je Papa.
(Vatican News - ll; aa)
