Papa Lav XIV.: Kršćanska nada gleda dalje, svjedočio ju je papa Franjo
Papa Lav XIV. danas je u bazilici sv. Petra, u zajedništvu s brojnim kardinalima i biskupima, predvodio euharistiju za pokoj duša kardinalâ i biskupâ koji su preminuli tijekom protekle godine. S velikom se ljubavlju prisjetio duše pape Franje, koji je preminuo nakon što je Rimu i svijetu udijelio uskrsni blagoslov. Zahvaljujući Jubileju, ovo slavlje – za mene prvo – poprima poseban okus: okus kršćanske nade – rekao je Papa. Riječ Božja koju smo čuli prosvjetljuje nas. To čini, prije svega, kroz veliku biblijsku sliku koja, mogli bismo reći, sažima smisao cijele ove Svete godine: Lukino izvješće o učenicima iz Emausa. U njemu je slikovito prikazano hodočašće nade, koje se događa po susretu s uskrslim Kristom.
Kad Isus uzme kruh u svoje ruke – ruke koje su bile prikovane na križ – izgovori blagoslov, razlomi ga i pruži, učenicima se otvore oči, u njihovim srcima procvjeta vjera, a s vjerom i nova nada. To više nije ona nada koju su imali prije i koju su izgubili. To je nova stvarnost, dar, milost Uskrsloga: uskrsna nada – istaknuo je Sveti Otac i nastavio – Kao što život uskrsnulog Isusa više nije onaj prijašnji, nego posve nov, snagom Duha stvoren od Oca, tako i kršćanska nada nije ljudska nada, nije ni ona Grka ni Židova, ne temelji se na mudrosti filozofa ni pravednosti koja dolazi iz Zakona, nego samo i potpuno na činjenici da je Raspeti uskrsnuo i ukazao se Šimunu, ženama i drugim učenicima.
Papa je dodao da je to nada koja ne gleda prema zemaljskom obzoru, nego prema Bogu. (...) Ljubav Krista raspetoga i uskrsloga preobrazila je smrt: od neprijateljice ju je učinila sestrom, ukrotivši je. I pred njom mi 'nismo žalosni kao ostali koji nemaju nade'.
Žalosni smo, naravno, kad nas napusti draga osoba. Sablažnjeni smo kad se ljudsko biće – osobito dijete, 'maleni', krhki – otrgne iz života bolešću ili, još gore, ljudskim nasiljem. Kao kršćani pozvani smo s Kristom nositi teret tih križeva. Ali nismo žalosni kao oni bez nade, jer ni najtragičnija smrt ne može spriječiti našeg Gospodina da primi našu dušu u svoje ruke i da preobrazi naše smrtno tijelo, pa i ono najizobličenije, na sliku svojega slavnog tijela. Zato kršćani mjesta pokopa ne zovu 'nekropolama', tj. 'gradovima mrtvih', nego 'grobljima', što doslovno znači 'spavalištima', mjestima počinka u iščekivanju uskrsnuća.
Spominjući se posebno onih za koje se prikazivala ta misa, Sveti je Otac podsjetio: "Ljubljeni papa Franjo i braća kardinali i biskupi za koje danas prinosimo euharistijsku Žrtvu, živjeli su, svjedočili i naučavali tu novu, uskrsnu nadu. Gospodin ih je pozvao i postavio za pastire u svojoj Crkvi, i svojim su služenjem 'mnoge priveli pravednosti', to jest vodili ih putem evanđelja, mudrošću koja dolazi od Krista, koji je za nas postao mudrost, pravednost, posvećenje i otkupljenje."
Neka njihove duše budu oprane od svake ljage i neka zasjaju poput zvijezda na nebu. A nama, koji smo još hodočasnici na zemlji, neka u tišini molitve dopre njihov duhovni poticaj: 'U Boga se uzdaj: opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svoga" -zaključio je Sveti Otac.
(Vatican News - hjb)
