Papa Lav XIV.: Utjeha znači "nikada sami". Slušajući vapaje toliko nedužnih ljudi
Utjeha u Crkvi znači „nikada sami“, jer tamo gdje je bol duboka, još jača mora biti nada koja proizlazi iz zajedništva. I ta nada ne razočarava – istaknuo je papa Lav XIV. u propovijedi na molitvenom bdijenju povodom Jubileja utjehe, koje je predvodio večeras, 15. rujna, u vatikanskoj bazilici. Taj je događaj bio posvećen onima koji proživljavaju ili su proživjeli trenutke posebne teškoće, žalosti, patnje ili siromaštva. Riječ je o situacijama u kojima, siguran je Papa, Bog neće propustiti dati mirotvorce sposobne utješiti one koji su u boli i tuzi.
Svjedočanstva i bol koja ne smije rađati nasilje
Te Papine riječi uslijedile su nakon liturgije Riječi, usredotočene na prispodobu o dobrom Samarijancu, i nakon svjedočanstva dviju žena: Lucije Di Mauro Montanino iz Napulja, čijeg je supruga, zaštitara, 2009. godine ubila banda mladih razbojnika, te Diane Foley iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je izgubila sina, novinara kojega je ISIS ubio 2014. godine. Njihove uspomene i priče, popraćene ganućem i pljeskom prisutnih prenose sigurnost da – kako je istaknuo papa Lav XIV. – bol ne smije poticati nasilje i da nasilje nije posljednja riječ, jer ga pobjeđuje ljubav koja zna oprostiti. Sva se bol može preobraziti Gospodinovom milošću – dodao je Papa te objasnio da je najveće oslobođenje koje možemo postići ono koje proizlazi od oprosta, koje po milosti može otvoriti srce unatoč tomu što je pretrpjelo svaku vrstu brutalnosti.
Pretrpljeno nasilje ne može se izbrisati, ali oprost dan onima koji su ga prouzročili anticipacija je Kraljevstva Božjega na zemlji, plod njegova djelovanja koje stavlja kraj zlu i uspostavlja pravednost.
U tami Bog nas ne ostavlja same
Prorok Izaija poziva nas da podijelimo Božju utjehu s tolikom braćom i sestrama koji su slabi, koji žive u tuzi i boli – rekao je Papa na početku propovijedi – Jer Gospodinova je volja prekinuti patnju i pretvoriti ju u radost. Riječ utjelovljena u Kristu, koji je dobri Samarijanac o kojemu nam govori Evanđelje – napomenuo je te istaknuo:
U trenutku tame, pa i protiv svih očitosti, Bog nas ne ostavlja same; štoviše, upravo u tim trenucima više smo nego ikada pozvani nadati se njegovoj blizini kao Spasitelja koji nas nikada ne napušta.
Ne trebamo se sramiti plakanja
Međutim, papa Lav XIV. je podsjetio također kako često ne nalazimo nekoga tko bi nas utješio, a katkada nam glasovi onih koji iskreno žele podijeliti našu bol postaju nepodnošljivi. Tako u situacijama u kojima su riječi beskorisne, možda preostaju samo suze, jedine koje nas pripremaju da vidimo Isusa – istaknuo je citirajući papu Franju. Suze su – objasnio je – nijemi krik koji moli za suosjećanje i utjehu, ali još više, one su oslobođenje i pročišćenje očiju, osjećaja, mišljenja.
Ne trebamo se sramiti plakanja; to je način izražavanja naše tuge i naše potrebe za novim svijetom; to je jezik koji govori o našoj ljudskosti, slaboj i stavljenoj u kušnju, ali pozvanoj na radost.
Izgradimo most prema nebu, čak i kada se čini nijemo
Pred neizbježnim pitanjem: Zašto sve ovo zlo? i Zašto se to događa upravo meni?, Papa se oslonio na riječi svetog Augustina, koji nas u svojim Ispovijestima, kada se suočimo sa sumnjama, potiče da ostanemo čvrsti u vjeri u Krista i da ju ne napustimo, iako je u brojnim točkama nejasna i kolebljiva. Sveto pismo nas poučava – pojasnio je – prelasku "od pitanja na vjeru". Ako nas misli izoliraju i dovode do očaja, bolje je, kao u Psalmima, da pitanje bude prosvjed, tužaljka, zazivanje pravednosti i mira koje nam je Bog obećao.
Stoga izgradimo most prema nebu, čak i kada se čini nijemo. U Crkvi tražimo otvoreno nebo, koje je Isus, Božji most prema nama. Postoji utjeha koja tada dopire do nas, kada vjera koja nam se čini "nejasna i kolebljiva" poput broda u oluji ostane "čvrsta i stabilna".
Stranice koje danas ne možemo razumjeti
Gdje ima zla, tamo trebamo tražiti ohrabrenje i utjehu koji ga pobjeđuju i ne daju mu predaha – napomenuo je papa Lav XIV. – U Crkvi to znači: nikada sami. Nasloniti glavu na rame koje te tješi, koje plače s tobom i daje ti snagu, lijek je kojega se nitko ne može lišiti jer je znak ljubavi. Dok čekamo povratak Gospodina, jedinoga – istaknuo je Papa pozivajući se na Knjigu Otkrivenja – koji će obrisati svaku suzu i otvoriti knjigu povijesti, dopuštajući nam da čitamo stranice koje danas ne možemo opravdati ni razumjeti.
Zaštititi najranjivije s nježnošću
Obraćajući se braći i sestrama koji su pretrpjeli nepravdu i zlostavljanje, papa Lav je podsjetio na Marijine riječi: "Ja sam tvoja majka". I na Gospodinove: "Ti si moj sin, ti si moja kći".
Nitko ne može oduzeti taj osobni dar koji je ponuđen svakomu od nas. I Crkva, čiji su vas neki članovi nažalost ranili, danas kleči zajedno s vama pred Majkom. Da svi od nje naučimo štititi najmanje i najkrhkije s nježnošću! Da naučimo slušati vaše rane i hoditi zajedno.
Dobri Pastir ima u zagrljaju one koji su otrgnuti od nas
Papa je potom ponovno podsjetio na riječi svetoga Pavla iz Poslanice Korinćanima, pročitane u Prvom čitanju, koje nam – kako je rekao – sugeriraju da, kada primimo utjehu od Boga, tada postajemo sposobni pružiti utjehu i drugima. Tajne našega srca – dodao je – nisu Bogu skrivene; ne smijemo ga spriječiti da nas tješi, zavaravajući se da se možemo osloniti samo na vlastite snage.
Oni koje volimo i koje je od nas otrgnula sestra smrt nisu izgubljeni niti nestaju u zraku. Njihov život pripada Gospodinu koji ih, kao Dobri Pastir, grli i drži blizu sebe te će nam ih jednoga dana vratiti kako bismo mogli uživati vječnu, zajedničku sreću.
Glad i rat, vapaj nevine djece
Na kraju, papa Lav XIV. se osvrnuo na kolektivnu bol narodā koji – kako je rekao – shrvani teretom nasilja, gladi i rata, vape za mirom. Taj nas vapaj obvezuje da molimo i djelujemo, kako bi prestalo svako nasilje i kako bi oni koji pate pronašli mir.
Prava utjeha koju moramo biti sposobni prenijeti jest ta da pokažemo da je mir moguć i da niče u svakomu od nas ako ga ne gušimo. Neka vođe naroda posebno poslušaju vapaj tolike nevine djece, kako bi im zajamčili budućnost koja će ih zaštititi i utješiti.
Medalja Agnus Dei
Na kraju, Papa je napomenuo da će na kraju bdijenja sudionicima biti darovan Agnus Dei, voštana medalja s prikazom vazmenog Jaganjca, simbola uskrsnuća i znaka nade, koju je on blagoslovio.
To je znak koji možemo odnijeti u svoj dom kako bismo se podsjećali da je otajstvo Isusa, njegove smrti i uskrsnuća, pobjeda dobra nad zlom. On je Jaganjac koji daje Duha Svetoga Tješitelja, koji nas nikada ne napušta, tješi nas u našim potrebama i jača nas svojom milošću.
Opća molitva
Bdijenje se nastavilo općom molitvom, zazivajući utjehu koju je Gospodin obećao za progonjene zbog evanđelja, za žrtve rata, terorizma i nasilja, za djecu i mlade koji nisu voljeni, koji su zlostavljani i povrijeđeni u svom dostojanstvu, te za one koji su prisiljeni napustiti svoju domovinu, za one koji su žrtve trgovaca ljudima i izrabljivača. Molilo se, osim toga, i za one koji su nepravedno optuženi, za one koji su lišeni slobode, za one koji su napušteni i očajni, za one koji pate zbog raznih ovisnosti ili zbog bolesti, invaliditeta ili slabosti. Na kraju, molilo se za one koji su u neposrednoj opasnosti od smrti, za žrtve na radu, za sve iskorištavane i za one koji žale zbog smrti voljene osobe, kao i za one koji tuguju zbog gubitka djeteta.
