Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa
Marito Mihovil Letica
Gospa, majka Bogočovjeka Isusa Krista, snažnim je slikama nagovještena već u Starome zavjetu. Izreka “Novi se zavjet u Starome skriva, a Stari se u Novome otkriva” zasjat će nam u svoj svojoj bogatoj simbolici na poseban način upravo na primjeru Blažene Djevice Marije. U prvoj knjizi Staroga zavjeta, u “Knjizi Postanka”, praroditelji Adam i Eva pali su u grijeh nepovjerenja i neposlušnosti Bogu, davši se zavarati od zmije, simbola đavla i zla. Nasuprot zmiji podiže Bog ženu koja će plodom utrobe svoje, Isusom Kristom, satrti toj đavolskoj zmiji glavu. U 12. poglavlju “Otkrivenja” ili “Apokalipse”, posljednje novozavjetne i zaključne biblijske knjige, čitamo: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1). Nekoliko redaka dalje nalazimo ove rečenice: “Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi” (Otk 12,9). Crkveno učiteljstvo taj novozavjetni prizor tumači ne samo kao posljednji trijumf Kristove Crkve nego i kao opis Marijine pobjede nad smrću zadobivenom zbog Adamova i Evina grijeha.
Treba podsjetiti da se štovanje Djevice Marije u bogoslužju raširilo nakon Efeškoga sabora, koji je 431. sazvao car Teodozije II., a Saboru je predsjedao Ćiril Aleksandrijski. Tada je svečano utvrđeno da Mariji – majci Bogočovjeka Isusa Krista – pripada naziv Bogorodica, izvorno grčki “Theotókos”. Već nekoliko godina nakon toga u Jeruzalemu i Betlehemu slavila se 15. kolovoza Marija Bogorodica, a to slavljenje ubrzo postaje u Jeruzalemu blagdan Usnuća Marijina. Pred kraj 6. stoljeća, odlukom cara Mauricija, blagdan se počinje slaviti u cijelome Bizantskom Carstvu. Na izmaku 7. stoljeća papa Sergije I., podrijetlom Sirijac, još je uzdignuo i proširio slavljenje blagdana Usnuća Marijina tako što ga je uveo u zapadnu ili rimsku liturgiju za dan 15. kolovoza.
Mnogo stoljeća nakon toga, 1. studenoga 1950., papa Pio XII. u Apostolskoj konstituciji “Munificentissimus Deus” proglašava sljedeću istinu katoličke vjere: “Proglašavamo, objavljujemo i definiramo, kako je Bogom objavljena dogma da je Bezgrješna Bogorodica uvijek Djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu” (DS 3903).
Jučer su milijuni hodočasnika diljem svijeta pohodili mnogobrojna marijanska svetišta. Svake je godine to dan kad se hodočasti Gospi, kad se vjernik može Majci Božjoj izmoliti, prikazati joj ispunjene zavjete, preporučiti se u molitvi za nove nakane i potrebe. Velika Gospa jest veliki blagdan, dostojanstven i raspjevan. Naš je narod toliko povezan s Djevicom Marijom da je pjesmom zaziva kao “kraljicu Hrvata”. Marija kraljuje u slavi, zajedno s Kraljem kraljeva, svojim sinom Isusom, kako bi slavila Boga i zagovarala nas.
