Sjećanje i solidarnost. Domovinski rat i početci JRS-a u Hrvatskoj
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Rad Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) uvijek je vezan uz krizna stanja u kojima je ugroženo dostojanstvo prisilno raseljenih osoba. Do tih kriza može doći na razne načine: neposrednim ljudskim djelovanjem, kao kod izbijanja oružanih sukoba, ili posrednim, kada je uslijed dubokih klimatskih promjena nekog podneblja domaća zajednica primorana ili naglo promijeniti način života kako bi uopće opstala ili migrirati.
Migracije su fenomen koji prati čovječanstvo oduvijek, a posljednjih pola stoljeća postale su globalni izazov, čemu svjedoči i sama povijest nastanka JRS-a: nakon završetka rata u Vijetnamu, mnogi su stanovnici te države, pritisnuti siromaštvom i političkom nepodobnosti kojom su bili označeni od strane pobjednika, odlučili napustiti svoj dom. Tom su prilikom na oronulim i pretrpanim ribarskim brodovima isplovljavali na južno kinesko more gdje bi često tragično skončali uslijed morskih oluja, gladi, dehidracije ili napada gusara. Duboko dirnut njihovom patnjom, tadašnji vrhovni poglavar Družbe Isusove, sluga božji p. Pedro Arrupe, odlučio je da njegov red, prisutan po čitavom svijetu, iskoristi mogućnosti koje ima na raspolaganju da im pomogne: ili sigurno napustiti zemlju, ili ondje ostati i provoditi dostojanstven život.
Pod sličnim okolnostima JRS ubrzo stiže u razne dijelove svijeta, pa tako i u Hrvatsku. Njegov nastanak i prve inicijative usko su vezani uz Domovinski rat, kao i uz rat u Bosni i Hercegovini. 1993. godine p. Stjepan Kušan, gotovo istog dana nakon što je završio svoju dužnost provincijala Družbe Isusove u Hrvatskoj, preuzima novoosnovani hrvatski ured JRS-a. U tom trenutku velik broj izbjeglica iz okupiranih dijelova Hrvatske, kao i izbjeglica iz BiH, pristiže u slobodne dijelove Hrvatske te zahtijeva logističku, humanitarnu, psihološku i duhovnu pomoć koju država nije u mogućnosti sama osigurati. Isto se događa sljedeće godine kada je osnovan još jedan ured, u susjednoj Bosni i Hercegovini, te p. Stjepan Kušan putuje onamo i pomaže radu lokalnog ureda i brizi za osobe raseljene unutar BiH.
Domovinski rat, čije se 31. obljetnice završetka ovih dana sa zahvalnošću sjećamo, središnji je događaj u novijoj hrvatskoj povijesti. Isusovačka je služba za izbjeglice bila prisutna uz taj narod u trenutcima njegove velike sigurnosne i ljudske ugroženosti. Danas, u sigurnoj i slobodnoj Republici Hrvatskoj, JRS nastavlja svoju misiju pomažući da oni, koji bježe od kriza koje sada pogađaju njihove domove, kao nekada naše, u toj istoj Hrvatskoj budu prihvaćeni i integrirani građani.
Domovinski rat još uvijek živi u sjećanju njegovih svjedoka, ali i u kolektivnom sjećanju čitavoga društva. Po tom sjećanju prisutan je u tom istom društvu i istančan osjećaj solidarnosti prema onima koji proživljavaju isto ili slično iskustvo. Upravo je solidarnost u današnjem svijetu u isto vrijeme i najvažnija i najugroženija krepost. Stoga nas papa Lav XIV. u svojoj enciklici Magnifica Humanitas s razlogom upozorava: način na koji neko društvo tretira izbjeglice pokazuje je li njegov osjećaj pravde vođen strahom ili osjećajem bratstva.
