Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić
o. Zlatko Pletikosić *
Danas nam Isus u evanđelju govori o kukolju. Ljeto je doista prigoda da se kukolj koji je narastao tijekom godine iščupa i spali. Da lakši uopće proživimo ljeto, ali i uđemo u jesen, u novu školsku i akademsku godinu, novu pastoralnu godinu, u novo radno vrijeme nakon godišnjeg odmora. Jedni će kukolj lijenosti izbaciti radeći u sezoni, drugi će baš ljeto iskoristiti da učine propušteno (kažu naši roditelji, bake i djedovi: uzimali smo godišnji da bismo odradili poslove na kući, u kući i oko kuće ili nešto slično).
Ne zaboravimo da promjena vrste rada, također odmara… Neki će otići baš na odmor. Neka zbace kukolj rada i napetosti skupljen kroz moderan način rada, fizički, psihološki, mentalni, duševni… Ne zaboravimo ni u radu, ni u odmoru, Boga, sebe, druge. Kukolj treba izbaciti i spaliti, ali treba i žito požnjeti! Žito za sebe i za drugoga.
Gledao sam prije dva tjedna, prije najavljenih kiša, kako još navečer šušti i leluja pšenica, ječam, zob. Kad sam opet prošao istim putem odmah sutradan prijepodne, nije više bilo ni mnoštva klasova, ni kukolja, pa čak ni slame. Sve je moderna tehnologija za čas odnijela. Ostala je naizgled tužna njiva, ali i ponosna. Dala je rod. Nije ga zadržala za sebe. Mislila je na druge, i ne samo mislila, nego i rodila za druge! Za čovjeka!
Daj Bože, ne samo da bi se vlastodržac još više obogatio, niti kako bi se gladan najeo, nego i kako bi radnik zaradio za ostale svoje potrebe i napredak! A kvasac iz današnjega Evanđelja…on čini čudo. Ako tako može kvasac brašnu i vodi, može i Bog po čovjeku, tom istom čovjeku, ali i njegovu bližnjemu i ovome svijetu i vremenu!
* upravitelj zagrebačke župe Remete i remetskog svetišta
