Sveti Ilija, starozavjetni prorok
Marito Mihovil Letica
Prije nekoliko dana, 16. srpnja, obilježila je Katolička Crkva spomendan Blažene Djevice Marije od brda Karmela ili, kraće kazano, Gospu Karmelsku. Sveto brdo iznad lučkoga grada Haife u Izraelu, dobilo je naziv prema hebrejskoj riječi “karmel” u značenju ‘Božji vrt’, ‘Božji vinograd’. Gospu Karmelsku osobito slave karmelićanske redovničke i laičke zajednice. Karmelićani imaju muške i ženske redovničke zajednice različite strogoće: od bosonogih karmelićanki, koje žive u strogoj klauzuri, do manje strogih zajednica, uključujući svjetovne institute i bratovštine. Spominjanje Karmela vrlo je staro i seže u starozavjetno doba te je posebno vezano uz proroka Iliju, u čijemu životu karmelićani pronalaze uzor i nadahnuće.
Prorok Ilija, hebrejski Elijahu, rodio se u Tišbi u Sjevernome Kraljevstvu ili Izraelu, pa se nerijetko spominje kao Tišbijac. Živio je u 9. stoljeću prije Krista, u doba kraljeva Ahaba i Ahazje. Živeći isprva pustinjački, Ilija se odlučno suprotstavio idolopoklonstvu koje su, uvevši kult Baala i Aštarte, nametali bezbožni Ahab i njegova žena Izabela. Ilijino proročko djelovanje opisano je potanko i naširoko u “Prvoj knjizi o Kraljevima” i “Drugoj knjizi o Kraljevima”.
Jahve upita Iliju zašto je došao na Božju goru Horeb, a prorok odgovori Jahvi: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život” (1 Kr 19,10). Te prorokove riječi iz 19. poglavlja “Prve knjige o Kraljevima”, kako ih je u “Zagrebačkoj Bibliji” iz 1968. skladno preveo Antun Sović, sržno i autentično izriču Ilijino proročko poslanje.
Njegovo ime spominje se i u Novome zavjetu, na tridesetak mjesta. Tako u 8. poglavlju “Evanđelja po Mateju”, u hvale vrijednom prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fućaka, čitamo:
“I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: ‘Što govore ljudi, tko sam ja?’ Oni mu rekoše: ‘Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.’ On njih upita: ‘A vi, što vi kažete, tko sam ja?’ Petar prihvati i reče: ‘Ti si Pomazanik – Krist!’ I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.” (Mk, 8,27-30)
Nadalje, kada Isus, prije nego će izdahnuti na križu, povika iza glasa “Eloi, Eloi lama sabahtani?” u značenju “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”, neki od nazočnih na to govorahu: “Gle, Iliju zove”; o čemu čitamo u 15. poglavlju “Evanđelja po Marku”, a tu scenu nalazimo i u “Evanđelju po Mateju”.
Recimo i to da je u slavenskim zemljama ovaj svetac poznat kao Ilija Gromovnik: prema pučkomu vjerovanju, juri u kolima po oblacima stvarajući grmljavinu te je u isti mah zaštitnik od groma. Prelaskom s poganskih vjerovanja na kršćanstvo, Slaveni su, a među njima i Hrvati, brojne osobine boga Peruna prenijeli na svetoga Iliju.
Svetoga Iliju slavimo 20. srpnja. Ilija je posebno štovan u Slavoniji, zaštitnik je Đakovačko-osječke nadbiskupije, te je u drugim krajevima Hrvatske zaštitnik mnogih župa, crkava, samostana i naselja. Brojni planinski vrhovi nose njegovo ime. Iliju katolici u Bosni i Hercegovini slave kao zaštitnika cijele te zemlje. Uz katolike, svetoga Iliju časte i pravoslavci na Ilindan, također i muslimani, koji Iliju odnosno Aliju svečano obilježavaju na Aliđun.
Kao što je Ilija u svoje doba odbacio Baala i Aštartu te gorljivo prionuo uz Jahvu, tako i nama Ilija pokazuje put da odbacimo lažna božanstva i prionemo uz pravoga Boga – Isusa Krista.
