Blagdan Majke Božje Bistričke
Marito Mihovil Letica
U kalendarskome hodu kroz godinu došli smo do blagdana Majke Božje Bistričke, koji se slavi 13. srpnja. Svetište Majke Božje u Bistrici jest najpoznatije i najposjećenije marijansko svetište u Hrvatskoj. Posjeti ga godišnje, prema nekim pouzdanim podatcima, više od 800 tisuća vjernika, odnosno hodočasnika. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijeva nepregledno mnoštvo vjernika iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva; ne samo u velikim skupinama hodočasnika prigodom blagdana nego i pojedinci koji u samoći ili s nekim bližnjim dolaze u Mariju Bistricu pronaći duhovni mir i okrjepu, izmoliti pomoć u kakvoj potrebi ili nevolji.
U ovome se Marijinu svetištu i prošteništu čuva i štuje čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, jedna od najvećih svetinja katoličkih vjernika u Hrvatskoj. Pred Marijinim su kipom milijuni vjernika tijekom stoljeća klečeći molili uslišanje od nebeske Majke te su zbog uslišanih molitava kip i svetište postali nadaleko poznati. Budući da je tijekom povijesti kip bio nekoliko puta sklanjan od prijetećih opasnosti, posljednji je put pronađen i postavljen na oltar u srpnju 1684. godine, a od tada i počinju hodočašća u ovo marijansko svetište, koje je postalo nacionalno svetište godine 1715., kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor službeno odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj.
Potrebno je podsjetiti na osnovne podatke o samome kipu. Zavjetni drveni gotički kip Marije s Djetetom, poznat i kao “Kip crne Madone”, nalazi se na glavnome oltaru župne crkve u Mariji Bistrici. Kip je nastao oko 1500. godine, najvjerojatnije 1499., i izvorni je rad domaćega majstora. Premda je zanatski korektno napravljen, nema neku posebnu umjetničku vrijednost. Ali nosi osobitu unutarnju snagu kojom privlači vjernike i hodočasnike te je ovo svetište, kako smo već čuli, postalo cilj mnogobrojnih prošnji i zavjeta. Važnost dotičnoga mjesta vjerno izražavaju stihovi pjesnika Jeronima Kornera zapisani na ulazu u svetište: “Dušo duše Hrvatske, Isusova mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!”.
Svetištu Majke Božje Bistričke dodijelio je papa Pio XI. dana 4. prosinca 1923. naslov Manje Bazilike. Gotovo pola stoljeća nakon toga, na Veliku Gospu 1971., održano je veliko slavlje u Mariji Bistrici, kojom prigodom je upriličen XIII. međunarodni marijanski kongres, a nakon toga su biskupi ovo svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke.
U pamćenje je posebno ostao urezan dan 3. listopada 1998., kada je papa Ivan Pavao II., danas svetac, u svetištu Majke Božje Bistričke proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, mučenika za Katoličku Crkvu i hrvatski narod, nepokolebljivoga čovjeka vjere, koji se višestruko iskazao samosvjesnim domoljubom i univerzalnim čovjekoljubom, protivnikom bezdušne moći i svih totalitarizama, čovjekom čiste savjesti, personifikacijom evanđeoske ljubavi u akciji. Ivan Pavao II. toga je dana u listopadu 1998. godine predvodio euharistijsko slavlje na kojem se okupilo oko pola milijuna vjernika te je uz ostalo izgovorio riječi kojima zaključujemo ovaj radijski prilog: “Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.”
