Činiti dobro ne pitajući za razloge. JRS-ov razgovor s gospođom Nadom Šimunić
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Ponekad je i mala pomoć dovoljna da drugome promijeni dan, čak i život. Poznat je odlomak iz Matejevog evanđelja u kojem Isus govori da će svatko biti suđen prema tome je li gladnome dao jesti, žednome piti, stranca primio, gola zaogrnuo, bolesnika pohodio, zatvorenika posjetio, jer je On sam blizu svakom onom koji se nalazi u velikoj boli, strahu i potrebi.
Na svojim izazovnim putevima izbjeglice vrlo često nailaze na ljude koji im i naizgled najobičnijim gestama znaju olakšati teškoće i ne samo okrijepiti ih, nego i utješiti te vratiti dostojanstvo. Jedna od takvih dobrih duša je i gospođa Nada Šimunić iz Slovenije, stanovnica malenog mjesta uz rijeku Kupu koja predstavlja prirodnu granicu s Hrvatskom. Djelatnici Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) nedavno su s njom pripremili radio emisiju za Radio Mariju, gdje je gospođa Nada progovorila o tome kako je našla vrlo jednostavan i konkretan način da pomaže izbjeglicama, o čemu je već pričala za razne portale, te je čak o njenom tihom zalaganju snimljen nagrađivani dokumentarac ‘Suha roba’.
Naime, dom gospođe Šimunić nalazi se na mjestu kuda mnogi izbjeglice pokušavaju prijeći rijeku Kupu – ona ih sama vrlo rijetko u tom pothvatu vidi, ali budući da odlože mokru odjeću i obuću na obližnjoj livadi kako bi suhi nastavili put, ona tu odjeću pokupi, opere, osuši, te ostavi uredno složenu na istom mjestu za koje je sigurna da će onuda u dogledno vrijeme proći drugi, da im barem malo olakša teškoće napornog puta. Ne pitajući za razloge i uzroke, gospođa Nada čini dobru stvar koju može.
Kako u radio emisiji u uredništvu JRS-a, tako i u mnogim drugim razgovorima, istaknula je kako se ipak nekoliko puta našla u situacijama potpune nemoći da pomogne izbjeglicama, a jednom je čak svjedočila izvlačenju tijela netom utopljenog mladog čovjeka s dna rijeke. Ipak, takve tragedije samo su u njoj ojačale želju i spremnost da pomogne kako god može jer, kako i sama običava reći, uvijek pomisli na to kako je majkama tih nesretnih djevojaka i mladića.
Evanđeoski savjeti ljubavi prema bližnjemu veoma su jednostavni, ali u vremenu rastućeg individualizma i društvene ravnodušnosti sve više se čine daleki. Ljudi poput gospođe Nade Šimunić daju jasan primjer kako ih slijediti te polako ali pouzdano doprinositi izgradnji solidarnijeg društva.
