Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Dugogodišnja misionarka u Brazilu s. Beatrica Krstačić prenijela je Milosrdnim sestrama sv. Križa u provincijalnoj kući u Đakovu 16. lipnja iskustvo svojega života i rada u Amazoniji. Prije četiri godine vratila se onamo gdje je počela svoj misijski put. Posvjedočila je da djelovanje sestara najvećim dijelom obuhvaća katehezu i osposobljavanje novih kateheta, koje tamo nazivaju „ministrima“. Sestra Beatrica naglasila je koliko je važno najprije se približiti ljudima i pomoći im u njihovim osnovnim potrebama kako bi im se moglo navijestiti Božje kraljevstvo. Tako sestre pomažu siromašnim obiteljima koje žive u vrlo teškim uvjetima. Istaknula je i kako su kuće stanovnika vrlo skromno opremljene te da umjesto kreveta često koriste mreže za spavanje, ne samo u svojim domovima nego i u brodovima kojima se putuje satima. Milosrdne sestre sv. Križa imale su priliku vidjeti fotografije zajednica koje se okupljaju u pojedinim filijalama, do kojih se uglavnom dolazi čamcem ploveći rijekom Amazonom. Na nekim mjestima izgrađene su crkve, dok se drugdje vjernici okupljaju u otvorenim prostorima zbog velike vlage i visokih temperatura.
U kišnim razdobljima, kada vodostaj poraste, putovanja postaju gotovo nemoguća, a česti su i prekidi u opskrbi električnom energijom. Tada sestre vrijeme koriste za izradu križeva i slika koje daruju ljudima koje posjećuju, jer u mnogim domovima nema križeva ni slika svetaca. Na taj im način pomažu da osjete Božju blizinu i blizinu Blažene Djevice Marije te da svoj pogled češće usmjeravaju prema nebeskim stvarnostima. S. Beatrica također izrađuje kolaže u koje uključuje temu susreta i fotografije sudionika, kako bi se oni osjećali važnim dijelom, primjerice, euharistijskoga slavlja te dublje razumjeli njegovu poruku. Unatoč teškim uvjetima života, koje je teško i zamisliti, s. Beatrica ostala je hrabra, vedra, poletna i šaljiva. Bogato iskustvo misionarskoga života, koje se temelji na životu s Bogom, snazi vjere i sakramenata, mnogo znači ljudima koji često pozivaju sestre u svoje zajednice. Domaći vjernici i djeca u mjestu gdje sestre žive, rado se okupljaju u njihovoj kući. Svaka pomoć dobro je došla, a dragocjena je i ona koja stiže preko Misijske centrale iz Hrvatske, prenio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
U homiliji misnoga slavlja na svetkovinu sv. Vida 15. lipnja, zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša je istaknuo: „Danas slavimo svetoga Vida, zaštitnika grada Rijeke, te ujedno zaključujemo jubilejsko slavlje stote obljetnice uspostave Riječke biskupije.
U ovome se događaju susreću tri priče: priča jednoga mladića, mučenika prvih stoljeća; priča jednoga grada, ranjavanoga ideologijama i podjelama; i priča Crkve koja se, po Kristovoj krvi i krvi svojih mučenika, uvijek iznova rađa iznutra. Danas nam Bog daje milost da te priče spojimo u jedan zajednički poziv: da se Riječka nadbiskupija prepozna kao zajednica onih koji su „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5, 13-14), a Rijeka kao grad hrabrih kršćana koji se ne boje trpjeti za Krista i za istinu“, rekao je zagrebački nadbiskup, dodavši:
„Rijeka, koju gradska i povijesna predaja pamti i kao „Riku svetoga Vida“, ne čuva spomen na svoga zaštitnika samo u naslovima i znamenjima, nego u duši puka, u mudrosti starijih koji su vjeru predavali mlađima, u srcima majki koje su djecu učile prvim molitvama, u svijesti svećenika, redovnika i redovnica koji su ostajali uz narod, u ljudima ovoga grada koji su pod teretom života znali podignuti pogled prema Bogu“.
Propovjednik je primijetio: „Mi nismo započeli ovu priču, ali smo pozvani vjerno je nastaviti. Prije nas bili su pastiri koji su vodili narod, redovničke zajednice koje su molile i služile, vjernici laici koji su na svojim radnim mjestima i u svojim obiteljima s vjerom nosili teret svakodnevice, poznati i nepoznati ljudi koji su ovu nadbiskupiju gradili žrtvama i odricanjima. Njima dugujemo zahvalnost, ali još više, dugujemo im odgovornost da ono što smo primili ne razvodnimo, nego produbimo“. Nadbiskup Kutleša je zaključio: „Ovaj grad, oblikovan valovima mora, žuljevima težaka, tugama odlazaka i radostima povrataka, treba svjedoke nade koji će nenametljivo, kao svjetlo na svijećnjaku, pokazivati put istine za kojim čeznu ljudska srca. Treba one koji će, jer su „sol zemlje“ (usp. Mt 5, 13), sačuvati ono što je zdravo, pošteno i plemenito u životu ovoga grada i ove nadbiskupije“.
Knjiga Tražitelj Boga. Ljudska i duhovna priča Ivana Bonifacija Pavletića, autora p. Aurelija Mozzette, u suizdanju Kršćanske sadašnjosti i Družbe Sinova Bezgrješne, koju je na hrvatski jezik prevela s. Mirjam Kuštreba, bit će 25. lipnja u 19 sati predstavljena u Multimedijalnoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Kutini. U knjizi je Bonifacije Pavletić, rođen u Zbjegovači 1864., prikazan kao osoba bliska suvremenom čovjeku – mladić u potrazi za smislom života, suočen s nesigurnostima i samoćom, ali i osoba duboke molitve, vedrine i nesebične ljubavi prema drugima. Njegov život i danas snažno progovara, osobito mladima koji traže autentične uzore i odgovore na temeljna životna pitanja. Uz autora, sudjelovat će p. Mariano Passerini kao voditelj programa te vlč. Ivan Grbešić, prevoditelj i promotor glasa svetosti Sluge Božjega. Pozdravnu riječ u ime Kršćanske sadašnjosti uputit će Tihana Pšenko Miloš. U spomen na desetu obljetnicu proglašenja Bonifacija Pavletića Slugom Božjim, misno slavlje u crkvi Majke Božje Snježne u 17 sati predvodit će sisački biskup Vlado Košić.
