Utječemo se Tebi, Riječka Majko
s. Dobroslava Mlakić
Hrvatska redovnička zajednica nastala u Rijeci potkraj 19. st.
Družba sestara Presvetog Srca Isusova autohtona je hrvatska redovnička zajednica i jedina nastala u gradu Rijeci potkraj 19. stoljeća. Izrasla je iz pobožne Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova. Osnovala ju je 6. srpnja 1899. u Rijeci Majka Marija Krucifiksa Kozulić (1852.-1922.), pod vodstvom tršćanskog franjevca kapucina o. Arkanđela iz Camerina (1821.-1900.).
Bilo je to vrijeme kada europski kršćanski Zapad sve više zahvaća liberalizam, materijalizam, masonstvo i sekularizacija. To je povijesno razdoblje poznato po raznim pokretima koji su bili okrenuti protiv vjere i Crkve. Ljudi su se sve više udaljavali od Krista i Njegove ljubavi i baš ta situacija je dovela do socijalnih nepravdi i siromaštva u tadašnjoj nagloj industrijalizaciji i kapitalizaciji društva.
Kao odgovor na tadašnje društvene i crkvene prilike nastaje buđenje i udruživanje katoličkog laikata u Crkvi. Niču brojni kršćanski pokreti, pobožne udruge. Dolazi do obnove trećih redova pri redovničkim zajednicama. Nastaje mnoštvo ženskih, ali i muških redovničkih kongregacija ili družbi, koje su uglavnom nastale iz pobožnih udruga. Redovničke kongregacije koje su nastale u 19. i početkom 20. stoljeća su apostolske, dakle aktivne redovničke zajednice koje su se uglavnom posvetile socijalno-karitativnim i odgojno-obrazovnim djelima apostolata.
U 19. stoljeću događa se novi procvat pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu, koji dobiva svoj poticaj i oblik u Crkvi prema objavama i porukama koje je primila francuska redovnica, mističarka sv. Marija Margareta Alacoque u Paray-le-Monialu. Možda baš zato neki 19. stoljeće nazivaju i «stoljećem Presvetog Srca Isusova». Pape 19. stoljeća bili su zauzeti oko širenja pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, a posebno papa Lav XIII. koji je svojom enciklikom «Annum Sacrum» najavio posvetu cijelog svijeta Srcu Isusovu za jubilarnu Svetu godinu 1900-tu. Lav XIII. obnovio je i Treći pokornički red sv. Franje (danas: Franjevački svjetovni red) i uvelike je radio na njegovu širenju u cijeloj Katoličkoj Crkvi.
U takvim je društvenim i crkvenim prilikama nikla Kongregacija Kćeri Presvetog Srca Isusova u Rijeci, koja ima svoje korijene u Udruzi Kćeri Presvetog Srca Isusova, koju je 1879. osnovao u Trstu kapucin o. Arkanđeo iz Camerina. Iz te je Udruge izrasla i osamostalila se hrvatska Družba sestara Presvetog Srca Isusova. Kongregacija koju je osnovala Službenica Božja Majka Marija Krucifiksa Kozulić.
Od Udruge do Družbe
Dakle, utemeljenju Družbe sestara Presvetog Srca Isusova prethodila je Udruga Kćeri Presvetog Srca Isusova koju je prije 147 godina osnovao u Trstu franjevac kapucin fra Arkanđeo iz Camerina, talijanske pokrajine Marche. Članica te Udruge bila je 20 godina vrlo apostolski aktivna Marija Kozulić, utemeljiteljica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova za koju se vodi postupak za proglašenje blaženom i svetom.
Fra Arkanđeo, krsnim imenom Agapito Bianchini rođen 29. kolovoza 1821., bio je redovnik i svećenik venetske kapucinske provincije. Dvadeset je godina pastoralno djelovao u pokrajini Marche, a potom je premješten u Trst. U Trstu je najprije kao bolnički kapelan skrbio za bolesne, a potom se posvetio katehizaciji djece i mladeži. Obnovio je Treći franjevački pokornički red pri kapucinskom samostanu u Trstu. Fra Arkanđelu je kao siromašnom redovniku, sljedbeniku Asiškog siromaška, trajno u srcu bila briga za siromašne, osobito siromašna djeca i mladež. Zato se osim pastoralne djelatnosti posvetio i socijalnim djelima apostolata i osnivač je karitativnih i socijalnih ustanova u Trstu. U njegovo je vrijeme u Trstu, koji je u to vrijeme bio pod austro-ugarskom vlašću, na sve strane bilo sirotinje.
Apostol i zaljubljenik Srca Kristova
Fra Arkanđeo je bio apostol i zaljubljenik Srca Kristova. Kao dijecezanski ravnatelj apostolata Presvetog Srca Isusova od 1876. do svoje blažene smrti 20. ožujka 1900., osnovao je brojna društva Presvetog Srca Isusova, od kojih je najznačajnija Udruga Kćeri Presvetog Srca Isusova. Njezino se djelovanje proširilo i izvan Italije, u Hrvatskoj i Albaniji.
Fra Arkanđeo je osnovao 25. studenog 1879. godine Udrugu Kćeri Presvetog Srca Isusova. Među prvih dvanaest članica Udruge bila je i rođena Riječanka Marija Kozulić te njezine dvije sestre Emilija i Irena. Ta je udruga imala sva obilježja javnog vjerničkog društva u Crkvi. Fra Arkanđeo je svojeručno napisao Statut i Konstitucije za članice te Udruge Kćeri Presvetog Srca Isusova koje je odobrio tršćansko-koparski biskup, blage uspomene Juraj Dobrila.
Članice su Udruge bile podijeljene u tri skupine. Maloljetnice su se zvale službenice, djevojke koje su napunile 21 godinu zvale su se kćeri, a one djevojke koje su bar jednu godinu bile članice Udruge i položile zavjete Trećeg reda sv. Franje Asiškoga zvale su se zaručnice. Svaka je članica u vrijeme pristupa Udruzi obavila čin posvete Presvetom Srcu Isusovu. Udruga je imala ravnatelja koji je morao biti redovnik kapucin, poglavaricu, učiteljicu novicijata, blagajnicu i veći ili manji broj savjetnica (usp. Konst. 5-6).
U vodstvo Udruge birale su se samo zaručnice to jest trećoretkinje i one su zapravo bile nositeljice glavnih dužnosti ili odgovornosti u upravi, formiranju mladih članica, te duhovnom i apostolskom životu Udruge.
Svrha je Udruge bila savršena ljubav prema Bogu, iskrena ljubav prema sebi i žarka i djelotvorna ljubav prema bližnjemu iskazana poglavito promicanjem štovanja Presvetog Srca Isusova i vjerskom poukom djevojčica, osobito siromašnih i napuštenih (usp. Konst. br. 1-2.). Mnoge su članice Udruge imale svoja laička zanimanja u svijetu. Neke su bile učiteljice, kao što je to bila i Marija Kozulić i one su osobito bile pogodne prenijeti djeci i mladeži temelje vjerskog i moralnog odgoja.
Blagdani i sveti zaštitnici Udruge bili su: Presveto Srce Isusovo, Bezgrješno Začeće Djevice Marije, Navještenje Gospodinovo, sv. Josip, sv. Franjo Asiški zaštitnik Udruge i bl. Margareta Marija Alacoque (usp. Konst. str. 4).
U Udruzi se njegovalo osobito zajedništvo i duboki duhovni život kojemu su doprinosile dvostruke mjesečne konferencije koje su se održavale posebno za sve članice Udruge i odvojeno za one koje su bile franjevačke trećoredice (usp. Konst. 11).
Fra Arkanđeo kao pravi anđeo
Kad je o. Arkanđeo osnovao Udrugu Kćeri Presvetog Srca Isusova on je odmah planirao i utemeljenje redovničke zajednice. Stoga je u Konstitucijama na str. 20 u br. 14, napisao: «Sestre sabrane u redovničku zajednicu, uz odobrenje ordinarija obvezuju se na zajednički život u svemu i obdržavat će što je moguće savršenije tri evanđeoska savjeta: siromaštvo, čistoću, poslušnost, prema vlastitim Konstitucijama.»
U dodatku Konstitucija je stavio tekst Pravilnika koji je ogledalo molitvenog i duhovnog života članica. Pravilnik zapravo više nalikuje dnevnom redu jedne redovničke zajednice, negoli osoba u svjetovnim poslovima. To je znak da je fra Arkanđeo od početka usmjeravao članice Udruge prema redovničkom životu. Članice su prema Pravilniku imale određeni sat ustajanja, jutarnju i večernju molitvu, dnevni ispit savjesti, dnevno prikazanje Presvetom Srcu Isusovu, rad, sastanke, svetu misu, svetu krunicu, dnevno pola sata meditacije, duhovno štivo, čestu svetu ispovijed i propisane molitve Udruge. U Konstitucijama je stavljen naglasak na duh meditacije, odnosno vježbu prijelaza od usmene molitve na meditaciju. To je stoga što je duhovnost Srca Isusova prije svega kontemplacija kako je to rekao sv. Bonaventura, jer kroz tu vidljivu ranu Kristova probodena boka promatramo nevidljivu ranu Božje ljubavi. U duhovnosti je Udruge posebno bio naglašen duh molitve zadovoljštine i adoracije za obraćenje i spasenje svih ljudi u duhu štovanja otajstva Kristova Srca.
Fra Arkanđeo je osnovao prvi dječji vrtić i blagdanski oratorij za vjerski odgoj djece i mladeži u Trstu, a 1893. radionice za raznoliki ručni rad i krojačnicu za poučavanje djevojčica i ženske mladeži. Članicama Udruge u radu s djecom i mladeži usadio je u srce načelo: «Molitva, rad i rekreacija». Osnovao je i Zavod Presvetog Srca Isusova na brežuljku Montuzza u blizini kapucinskog samostana. U Zavodu je bilo smješteno sirotište i blagdanski oratorij. Međutim, svečana inauguracija te veličanstvene ustanove bila je samo nekoliko mjeseci poslije njegove blažene smrti u svibnju 1901. godine.
Fra Arkanđeo je sažeo program Udruge riječima: «Utažiti žeđ raspetom Bogu»! Njemu je bila sva i jedina briga «Sve činiti na slavu Božju i privesti što više duša Kristovu Srcu.» Osnutak je redovničke zajednice ostvario zajedno s veoma aktivnom članicom Udruge Marijom Kozulić, kasnije utemeljiteljicom Družbe posvećene Presvetom Srcu Isusovu.
