"Antiqua et nova. Nota o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije”. Osvrt Marita Mihovila Letice

Marito Mihovil Letica

U posljednje se vrijeme sve više govori o umjetnoj inteligenciji, koja to većma ulazi u čovjekov život tako da mu uvelike služi i pomaže, ali ujedno donosi brojne izazove i opasnosti koje mogu biti toliko izražene da već sada prijete velikim i naglim promjenama načina života i rada, dokidanju brojnih zanimanja, odnosno radnih mjesta milijuna ljudi. Te bi se promjene mogle pokazati znatno radikalnijima od onih što su ih donijele velike industrijske revolucije tijekom nekoliko posljednjih stoljeća.

Često se može čuti i pročitati da umjetna inteligencija umnogome i neusporedivo nadmašuje ljudsku inteligenciju. To je u posve određenome pogledu istina; nitko razuman ne bi zanijekao rečenu tvrdnju. Ali se, s druge strane, nameće snažno i neotklonjivo retoričko pitanje: Je li zahvaljujući ljudskoj inteligenciji nastala umjetna inteligencija ili obrnuto? Da nema čovjekove inteligencije – nikada ne bi nastala umjetna. Ljudska je inteligencija Božji dar i čovjek je pozvan biti sustvaratelj svijeta. Ovdje je vrlo prikladno posegnuti za analogijom iz 29. poglavlja Izaijine proročke knjige; citiram: “Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lončar, pa da djelo rekne svome tvorcu: ‘Nije me on načinio’? Ili lonac da rekne lončaru: ‘On ne razumije ništa’? (Iz 29,16). Čovjek – jer je bogoliko djelo Božje – nadmoćan je umjetnoj inteligenciji kao što je lončar nadmoćan loncu, svojemu djelu. Od čovjeka se očekuje razumno i odgovorno djelovanje u skladu s etičkim smjernicama i ograničenjima. Jer čovjek ne smije činiti sve što bi znao i mogao. Samo tako umjetna inteligencija neće izmaknuti čovjekovu nadzoru i ostat će u njegovoj službi.

Početkom 2026. objavila je Kršćanska sadašnjost dokument “Antiqua et nova” (“Staro i novo”). Dotični dokument, koji su sastavili i objelodanili Dikasterij za nauk vjere te Dikasterij za kulturu i obrazovanje, donosi opsežnu “Notu o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije”. U 117 paragrafa dokument ističe da umjetna inteligencija nije umjetni oblik ljudske inteligencije, nego jedan od njezinih proizvoda. U dokumentu su iz antropološke i etičke perspektive razmotreni izazovi i mogućnosti tehnološkog razvoja, pri čemu je posebna pozornost posvećena područjima obrazovanja, gospodarstva, rada, zdravstva, društvenih i međunarodnih odnosa, kao i kontekstu ratova. Crkva pritom poziva na etičko razlučivanje i odgovornu uporabu umjetne inteligencije kako bi ona bila u službi čovjeka, štitila ljudsko dostojanstvo te promicala pravednost i opće dobro. U završnim mislima ovoga dokumenta čitamo:

“Iz perspektive mudrosti, vjernici će moći djelovati kao odgovorni sudionici sposobni koristiti ovu tehnologiju za promicanje autentične vizije ljudske osobe i društva, počevši od razumijevanja tehnološkog napretka kao dijela Božjeg plana stvaranja: aktivnosti koju je čovječanstvo pozvano usmjeriti prema pashalnom otajstvu Isusa Krista, u stalnoj potrazi za Istinom i Dobrom.” (br. 117)

Nakon toga je istaknuto da je papa Franjo u audijenciji održanoj 14. siječnja 2025. odobrio “Notu o odnosu između umjetne i ljudske inteligencije” te naredio njezino objavljivanje.

Naposljetku treba reći da se dotični dokument sastoji od šest dijelova, kojih su naslovi: I. “Uvod”, II. “Što je umjetna inteligencija?”, III. “Inteligencija u filozofskoj i teološkoj tradiciji. Racionalnost”, IV. “Uloga etike u vođenju razvoja i korištenja UI-ja”, V. “Pojedina pitanja” i VI. “Završne misli”.

Posrijedi je vrlo vrijedan dokument koji u duhu socijalnoga nauka Crkve odgovara na izazove i opasnosti koje donosi duh vremena.