Osnove biblijske duhovnosti. Obraćenje
p. Niko Bilić, SJ
U biblijskoj je duhovnosti posve prirodna tema obraćenje. Starozavjetni jezik opisuje ga riječju koja znači povratak. U Novom je zavjetu takvo izvorno poimanje odlično prikazano u čuvenu liku rasipnoga sina koji je „došao k sebi” (Lk 15,17), ustaje i polazi natrag k svome ocu (Lk 15,20). Želimo li se u istraživanju vratiti na početke, možemo se zaustaviti na praocu Jakovu, ocu dvanaest Izraelovih plemena, u trenutku kad je on – nakon nadničarstva u stranoj zemlji i nakon dirljiva pomirenja s bratom – opet u domovini. Malen, naoko zaboravljen odlomak od takoreći neprocjenjiva značenja Post 35,9-15 opisuje novu Božju objavu Jakovu kad se vratio u rodni kraj. Objava je opisana riječju kakvom je primjerice zabilježen glasovit Abrahamov susret s Bogom u liku trojice putnika-namjernika (ראה nifal Post 18,1; 35,1.9). Bog se „daje vidjeti”. Jakovu je dano na zamjetljiv način doživjeti Božju prisutnost. Već u početku Jakovljeva puta Bog mu se bio na taj način ukazao (Post 35,1), ali to bijaše kad je Jakov bolno raskinuo obiteljske veze i pošao u tuđinu.
Poštovani slušatelji Vatikanskoga radija, s radošću se javljam iz naše Zaklade Anamarija Carević i želim vam iskreno zahvaliti što doslovce iz dana u dana pratite našu veliku obnovu cijeloga kompleksa hrvatskoga svenarodnog svetišta Presvetog Srca Isusova i izgradnju novoga pastoralnog centra u središtu Zagreba. Sa zacijelo najprepoznatljivijom temom biblijske duhovnosti – obraćenjem – ulazimo u još jednu suradnju s Filozofsko-teološkim institutom Družbe Isusove, afiliranim Papinskom sveučilištu Gregoriana.
Početak 35. poglavlja u Knjizi Postanka tri put se vraća (Post 35,1.3.7) na onu čuvenu objavu u Jakovljevu snu s ljestvama ili stepenicama do neba (Post 28,12-15). Obraćenje međutim donosi nov, raskrinkavajući pogled na tada mladoga Jakova. Nije on bio junak koji je došao do zrelosti i odlučno prihvatio osobni poziv. Pismo sada nedvosmisleno dvaput ustvrđuje: on je bježao pred bratom (Post 35,1.7) koji mu je zaprijetio. I tada, u dan njegove nevolje, Bog mu je odgovorio (35,3). Štoviše, razotkrio mu se, otkrio mu je svoju božansku intimu (Post 35,7)
Obraćenje se sastoji u tome da se Jakov u domovinu vraća na Božju zapovijed, ne više prema svojim zamislima. Već je u prvom susretu on čuo kako mu Bog govori, ali sada on na javi sluša i izvršava nalog: „Ustani, uziđi!” (Post 35,1), kakav mu je Bog već prije najavio, ističući baš „Vrati se!” što u Bibliji znači obraćenje (שׁוב usp. 31,13). Promjena je očita. Na početku bio je pošao sam sa svojim štapom u ruci (Post 32,11), a sada se vraća kao otac velike obitelji i gospodar na čelu svoga doma. Svome narodu on prenosi Gospodinovu naredbu: „Ustanimo, uziđimo!” (Post 35,3).
Prošlo je vrijeme Jakovljeva pogrešnog pokoravanja prenaglašenu majčinom autoritetu u triput ponovljenoj formuli: „Poslušaj moj glas!” (Post 27,8.13.43). Odvajanje od te iskrivljene poslušnosti dodatno se potvrđuje smrću Rebekine dadilje Debore (Post 35,8).
Duhovni preokret i autentično obraćenje posebice pokazuje izravan Jakovljev zahtjev cijeloj zajednici da odstrane tuđa božanstva (Post 35,2). Tužno je to, a ujedno i ohrabrenje za nas! Premda je već odavno pošao sa svojim Bogom, eto, tek sada Jakov se oslobađa od lažnih bogova. Nije kasno! Zakopava zauvijek idole (Post 35,4) koji napastuju i uznemiruju, zavode i zarobljuju dušu.
Vrhunac i središte Jakovljeva obraćenja s njegove strane zacijelo je podizanje oltara. Ponajprije stoga što to Bog od njega traži („Načini žrtvenik!” Post 35,1), pa Jakov i u tome ispunjava Božju volju. Najvažnije je što on tako izvršava svoj zavjet. Bio se na početku obvezao da će Gospodin, ako mu ispuni očekivanja, biti njegov Bog („Bit će moj Bog” Post 28,21). Sada, odbacujući kumire i podižući žrtvenik, to izvršava. Životno se veže uz svoga Gospodina. Bog Abrahamov i Izakov, postao je i Bog Jakovljev. Prije je Božje obećanje da će biti s njim („Bit ću s tobom.” Post 28,15) stavio kao dio uvjeta („Ako će biti sa mnom...” Post 28,20), htio je iskustvom provjeriti. Sada Jakov pred svima otvoreno svjedoči: „Bog je bio sa mnom” (Post 35,3), kako je to već ranije pred Rahelom i Leom učinio (Post 31,5).
Sve je to kod Jakova preduvjet onom dijelu obraćenja koji je Božji dar. U novoj objavi Bog ponajprije potvrđuje svoj blagoslov (Post 35,9). Premda se u prijašnjem noćnom boju s neznancem Jakov svojom bitkom izborio za blagoslov (Post 32,30), Bog mu ga sada daje. Gospodin tako ponajprije razrješuje sumnju tko je bio taj „on” s kojim se Jakov hrvao do zore. Samom je Jakovu tada očito bilo jasno da blagoslov, do kojega je bio došao prijevarom, ništa ne vrijedi pa je tada htio silom doći do blagoslova. Sada mu Bog očituje da je blagoslov čisti dar.
U noćnoj borbi Jakov je pred Bogom najprije morao reći svoje ime da ispravi opaku laž i nijekanje vlastita identiteta kad je pred ocem bio tvrdio: „Ja sam Ezav” (Post 27,13). Kod obraćenja Bog odmah Jakova imenom naziva („Ime ti je Jakov” Post 35,10) i tu njegovu narav redefinira. Daje mu iznova ime Izrael, kao potvrdu za ono što se već zbilo one noći. Bog u svojoj pedagogiji zna koliko je nama ljudima važno ponavljanje i potvrda. Jakovu je izvorno ime izvedeno od imenice „peta” jer odmah pri rođenju brata hvatanjem za petu želi preteći. To se sada dubinski mijenja! Izrael – jiśraʼ el – „borit će se Bog” – to je novo ime koje mu Gospodin daje (Post 35,10). Značenje je jasno: Gospodin će voditi tvoje životne bitke, Jakove; Bog se zauzima za te i preuzima tvoju parnicu; ne moraš to ti svojim naopakim metodama više činiti – trgovanjem i prijevarom, mišicama i prisilom.
I blagoslov Božji i ime koje mu Bog daje vraćaju Jakova u situaciju stvaranja na početku Knjige Postanka. Jakov je nov čovjek, što potvrđuje kad daje ime mjestu i tako primjenjuje jednu od prvih crta po kojima je čovjek na sliku Božju. Istina, već je to prije učinio (Post 28,19), ali ponavljanje ustvrđuje da je za njega Bet-El – Dom Božji – baš onaj sveti prostor na kojemu je „Bog s njime razgovarao” (2x Post 35,14.15) prije nego je opet uzašao u svoje visine (Post 35,13) .
Jakov je spreman za viši stupanj blizine s Bogom. Bog mu sada otkriva svoje ime: „El Šadaj” – „Bog Svesilni”, kako donosi Zagrebačka Biblija, ili „Svemoćni”, u prijevodu nadbiskupa Šarića (Post 35,11). Primarno je to Božje svojstvo koje obilježava početak kršćanskoga vjerovanja „u Boga, Oca svemogućega.” A za Jakova znači dragu bliskost s Bogom koja još više blista nasuprot noćnom boju kad je usprkos inzistiranju čuo samo da je Božje ime za njega tada odveć čudesno i uzvišeno (Post 32,20). Jakovljev primjer pokazuje kako pritom nije riječ o nekoj apstraktnoj svemogućnosti, nego Bog ima moć njegove dosadašnje stranputice okrenuti na dobro i dovesti ga do obraćenja.
Obraćenje Jakovljevo najviše očituje zapovijed, odnosno božanski poziv na plodnost i rast (Post 35,11) – baš onakav kakav Bog na početku daje novostvorenim ljudima (Post 1,28). Budući da Jakov već ima veliku obitelj, za biblijsku je duhovnost jasno kako ova Božja zapovijed nije usmjerena tek na rađanje, nego na duhovno plodan ljudski život kakav će Gospodin Isus pred apostolima zacrtati jer ih je izabrao zato da rod donose – trajan rod (Iv 15,16).
Već u onom snu na početku Bog je Jakovu najavljivao zemlju (Post 28,13) i golemo potomstvo (28,14), ali on kao da prelazi preko toga jer je sav – razumljivo – bio usmjeren na životno potrebnu hranu, odijelo i zaštitu. Sada sluša o istom drevnom obećanju ocu Izaku i djedu Abrahamu (Post 35,12) i svoj pristanak Bogu daje žrtvom ljevanicom (Post 35,14). Iskazuje također pomirenje sa svojim ocem, koga je gorko prevario, i priznaje lozu iz koje potječe. To vrijedi i za Božje ime El Šadaj koje je već Abrahamu objavljeno (Post 17,1), a otac Izak ga pred Jakovom zaziva (Post 28,3).
Veoma dirljivo i dalekosežno zvuči kad u Božjoj najavi cijele zajednice svjetskih naroda naiđemo na imenicu koju grčka Biblija prevodi znanom riječju „ekklesía” (Post 35,11). U novozavjetnom jeziku taj pojam sve do danas označava nas – Crkvu Božju potvrđujući razmjere Jakovljeva obraćenja.
