Spomendan svetih Filipa i Jakova
Marito Mihovil Letica
Počinjemo pitanjem: Zašto zajedno slavimo svetoga Filipa i svetoga Jakova kad povezanost jednoga s drugim nije veća nego što su i jedan i drugi povezani s ostalim apostolima? Razlog je u tome što su njihove relikvije prenesene u istu crkvu u Rimu. K tomu treba reći da su sveti Filip i Jakov isprva slavljeni 1. svibnja, ali kada je taj nadnevak postao blagdanom svetoga Josipa Radnika, slavljenje svetih Filipa i Jakova pomaknuto je na 3. svibnja. Razlog zašto 3. svibnja, a ne neki drugi nadnevak, vrlo je razumljiv i jednostavan: bijaše to prvi sljedeći raspoloživi dan u crkvenome kalendaru.
Filip je pratio Isusa i bio nazočan kada je Gospodin čudesno umnožio kruhove. Ljudi koji su toga dana slijedili Isusa, slušali su od jutra Njegove riječi te ih Isus nije htio pustiti kući gladne: iz Gospodinovih je ruku proizišlo dovoljno riba i kruhova da bi se svi nasitili. Filip je shvaćao da je nužno biti otvoren za djelovanje Božje te u ljubavi prema Bogu i bližnjemu biti otvoren spasenju. Postavši apostol i širitelj Kristove Radosne vijesti, Filip je, prema predaji, podnio mučeničku smrt tako što je raspet poput Isusa, a to je bilo vjerojatno u Hierapolisu u Maloj Aziji za vrijeme Domicijanovih progona kršćana. Prema kasnijoj predaji, Filip je u Hierapolisu živio sa svojim trima kćerima. Zapisi crkvenih pisaca Polikrata i Papije, koje navodi Euzebije, govore da su Filipove kćeri imale dar proroštva.
Drugi današnji apostol, Jakov, naziva se još i “Mlađi” da bi ga se razlikovalo od Jakova apostola, brata Ivana Evanđelista. Jakov o kojemu govorimo bio je sin Alfejev i rođak Isusov. Spisi ga spominju kao biskupa Jeruzalema u ranokršćanskoj zajednici. Poznat je kao autor prve od sedam katoličkih poslanica. Naslovio ju je riječima: “Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorim plemenima raseljeništva pozdrav.” Upućena je Židovima obraćenima na kršćanstvo, koji su se iselili u Siriju, Feniciju i Cipar. Jakovljeva poslanica puna je opomena, ukora i prijetnja: u njezinih 108 redaka nalazimo oko 60 imperativa. Zahvaljujući Jakovu završila je polemika u Saboru koja je ometala razvoj i širenje kršćanstva u njegovim prvim koracima u svijet. Sveti Jakov svojim je mudrim vođenjem kršćanske zajednice i pravednim životom pridobio mnoge na kršćansku vjeru. Vodio je Crkvu u Jeruzalemu do 62. godine Kristove ere, kada ga je vrhovni svećenik Hanan II. osudio na smrt. Jakov je bio izveden pred narod, a svećenički su glavari zatražili da se odrekne vjere u Krista, nakon čega je Jakov glasno potvrdio vjeru u Krista istaknuvši da je Sin Božji i Spasitelj. Apostol Jakov osuđen je na smrt kamenovanjem.
Sveti Filip i sveti Jakov, Isusovi učenici i apostoli, spominju se u sva četiri evanđelja i “Djelima apostolskim”, kad se spominju imena Dvanaestorice. Zemni ostatci svetih Filipa i Jakova nalaze se, kao što je već rečeno, u crkvi Svetih apostola u Rimu, zbog čega ih se u katoličkome kalendaru spominjemo zajedno, na isti dan, 3. svibnja.
