Svetkovina Pedesetnice ili Duhova - spomen na silazak Duha Svetoga nad apostole

Marito Mihovil Letica

U početcima stvaranja svijeta Duh Božji lebdio je nad vodama, kako čitamo na početku “Knjige Postanka”. Kršćani utemeljeno vjeruju da je riječ o Duhu Svetome ili trećoj božanskoj osobi. Duha Svetoga nad vodama možemo razaznati i u golubici koja noseći maslinovu grančicu donosi Noi znak mira i završetak Velikoga potopa. Nakon Staroga zavjeta, u Novome zavjetu Duh Sveti u obličju goluba silazi nad Isusa kada ga Ivan Krstitelj krsti u vodama rijeke Jordana. Duh Sveti je poput vjetra, i to u svim oblicima i jačinama: od blagoga lahora do olujnoga vjetra koji čisti sve pred sobom. U 2. poglavlju “Djela apostolskih” čitamo:

“Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.” (Dj 2,1-4)

Treba istaknuti da se duhovsko čudo očitovalo višestruko, ali ga u najvećoj mjeri obilježava dar govora u jezicima tako da svi ljudi razumiju istu poruku – svjedočanstvo o Isusu Kristu, Bogočovjeku i Spasitelju svega svijeta. Apostoli su svjedočili da time počinje novi Božji svijet koji se okuplja u Crkvi, koja nosi radosnu vijest o “svjetskome” ili ekumenskome poslanju uskrsloga Isusa Krista.

O Pedesetnici govori grčka riječ “pentekoste” u značenju ‘pedeseti dan’. Naime, stari židovski blagdan svetkovao se pedeseti dan nakon Pashe ili Pesaha. Hebrejski naziv “šavuot” znači doslovno ‘blagdan sedmicâ’, tj. 7 × 7 dana nakon Pashe. Blagdan Šavuot isprva se slavio kao svetkovina žetve, kojim povodom su Židovi hodočastili u hram gdje su prinosili prvine, odnosno plodove nove žetve pšenice, prikazujući ih Bogu u znak zahvalnosti. Posrijedi je spomen na Mojsijevo primanje Zakona na Sinaju, a to je zapravo spomen-blagdan sklapanja Saveza između Boga i židovskoga naroda, kako to tumači stara židovska predaja.

U početku kršćanstva nije se 50-om danu nakon Uskrsa pridavao osobiti liturgijski značaj. Ipak se tijekom vremena posljednji dan, Pedesetnica, možemo tako reći, “osamostaljivao” i “odvajao” od 50 vazmenih dana te su ga kršćani počeli zasebno svetkovati. Proslava 50 vazmenih dana tim se slijedom izgubila, a teološko i liturgijsko značenje preuzeli su blagdani Uzašašća i Duhova.

Blagdan Pedesetnice kršćani svetkuju kao spomendan silaska Duha Svetoga nad apostole, a to se dogodilo – i uvijek se iznova događa u zajednici kršćanskih vjernika – pedeseti dan nakon Uskrsa, blagdana Kristova uskrsnuća.

Osobito je važno reći da je dar Duha Svetoga osnažio Isusove učenike i sljedbenike te ih pripravio za naviještanje uskrsnuća u skladu s naputkom koji im je dao uskrsli Gospodin šaljući ih da vrše njegovo poslanje: “Mir vama! / Kao što je mene poslao Otac / i ja šaljem vas!”, kako je u 20. poglavlju svojega Evanđelja zapisao Ivan (Iv 20,21). Završavamo riječima apostola Pavla iz 8. poglavlja “Poslanice Rimljanima”:

“Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“ (Rim 8,8-10)