Blaženom Ivanu Merzu povodom njegova spomendana

Marito Mihovil Letica

“Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost.”; “Budimo junački, žrtvujmo sekundu ovoga života da uđemo u beskonačno nebo.”; “Katolička je vjera moje životno zvanje i mora to biti svakom čovjeku bez iznimke.” – Čuli smo neke među mnogobrojnim mislima blaženog Ivana Merza, čiji spomendan obilježavamo 10. svibnja.

Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. Obitelj u kojoj je rođen i odgajan bila je liberalnih pogleda. Gimnaziju s maturom završio je u Banjoj Luci, a udovoljavajući želji roditeljâ pohađao je vojnu akademiju, ali samo tri mjeseca, nakon čega u Beču počinje studij književnosti, koji prekida Prvi svjetski rat tijekom kojega je na talijanskim bojištima vojnik Ivan Merz često gledao smrti u oči. Obratio se Bogu, prigrlio je molitvu i liturgiju, osobito molitvu krunice. Odlučivši posvetiti život Isusu Kristu, učinio je, kao laik, zavjet vječne čistoće. Na umu mu je bilo osnivanje “svjetovnoga reda” – muške svjetovne udruge po uzoru na takve primjere u Italiji.

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata nastavio je studij književnosti u Beču, a zatim otišao u Pariz gdje je na Sorboni i Katoličkom institutu počeo živjeti na glasu svetosti. U pismu majci uz ostalo kaže: “Katolička vjera je moje životno zvanje.” Po završetku studija vratio se u Zagreb, gdje je postao profesorom francuskoga jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Doktorirao je na Zagrebačkom sveučilištu disertacijom na francuskom jeziku o utjecaju liturgije na francuske pisce.

Kao katolički intelektualac i gorljivi vjernik ostavio je u novinama, časopisima i knjigama dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvorom nadahnuća budućim naraštajima. Ostali su upamćeni njegova široka naobrazba, duhovni plam, živa i iskrena vjera, redovite i duboke molitve, dnevne pričesti, odricanja i trpljenja za bližnje. Uvijek je bio blizak ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. u 32. godini života, na još snažnijem glasu svetosti. Na samrti je vlastiti život prikazao Bogu kao žrtvu za hrvatsku mladež.

Život Ivana Merza svojim je primjerom donio izdašne plodove jer su mnogi mladi nastavili slijediti njegov put i njegovati duhovnu baštinu, o čemu svjedoči i natpis s vijenca koji su mu postavili na grob: “Hvala ti, Orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu.” Grob blaženog Ivana Merza nalazi se u isusovačkoj bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na misu i pričest, a treba k tomu spomenuti da su se brojne milosti i uslišanja dogodile po njegovu zagovoru.

Blaženim je Ivana Merza proglasio sveti papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. te ga postavio za uzor kršćanskoga života, posebice mladima i vjernicima laicima. Na svečanosti beatifikacije Ivana Merza papa Ivan Pavao II. rekao je uz ostalo i ovo:

 “Njega vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti. On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima. Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!”

Spomendan je blaženoga Ivana Merza 10. svibnja, kada je nadnevak njegove smrti, a za dvije godine, 2028., bit će stota godišnjica Merzove smrti. Prisjetimo se ovoga uzornoga katoličkog laika u povodu njegova spomendana!