Glazba kao dom svih ljudi. Završetak JRS-ovog projekta ‘Harmonija folklorne baštine’
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Glazba prati čovjeka na njegovu životnom putu. Ne pripada samo pozornicama i koncertnim dvoranama, nego živi ondje gdje živi čovjek, u svakodnevici, u susretima, u trenucima radosti i zajedništva. Upravo u toj jednostavnosti krije se njezina snaga. Ona nadilazi granice jezika, vremena i kulture i omogućuje čovjeku da izrazi ono što riječima često ne može.
U Isusovačkoj službi za izbjeglice (JRS Hrvatska) ta je snaga glazbe prepoznata kroz projekt „Harmonija folklorne baštine“, koji je ovih dana priveden kraju. Od listopada prošle godine grupa izbjeglica i volontera redovito se okupljala kako bi zajedno učila i uvježbavala hrvatske tradicijske pjesme i plesove. Za mnoge sudionike, koji dolaze iz različitih i udaljenih kultura, ti su napjevi i pokreti u početku bili nepoznati. Ipak, vrlo su brzo prepoznali ono što im je svima zajedničko, glazbu kao prostor slobodnog izražavanja i susreta s drugima.
Završnica projekta održana je u srijedu 29. travnja u Župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu. Umjesto klasičnog nastupa, susret je oblikovan kao otvorena radionica. Mali zbor, koji se kroz mjesece rada oblikovao unutar JRS-a, predstavio je naučene pjesme i plesove, ali na način koji je pozivao i druge na sudjelovanje. Publika nije ostala po strani. Mnogi su se spontano uključili, pridružujući se pjesmama i plesovima koji su dio njihova vlastitog sjećanja i odrastanja. U tom se trenutku baština prestala doživljavati kao nešto pojedinačno i postala zajednička.
Kroz cijeli proces sudionike su pratili voditelji Magdalena i Goran, čija je ljubav prema hrvatskoj glazbenoj i plesnoj tradiciji bila pokretačka snaga projekta. S mnogo strpljenja i kreativnosti uspjeli su približiti tradiciju onima kojima je bila nova, pomažući im ne samo da nauče korake i melodije, nego da ih i dožive kao dio vlastitog iskustva. Njihova otvorenost i posvećenost stvorile su prostor u kojem su se razlike pretvarale u priliku za učenje i rast.
Susret je dodatno obogaćen gestom jedne sudionice iz Ukrajine, koja je pripremila tradicionalne uskrsne kolače i podijelila ih s prisutnima. Taj jednostavan čin gostoljubivosti postao je još jedan način susreta i razmjene, podsjećajući da se kultura prenosi ne samo kroz umjetnost, nego i kroz male znakove pažnje.
Ova inicijativa mnogima je potvrdila koliko su zajedništvo i ustrajnost vrijedni. Pokazala je da glazba može biti više od umjetničkog izraza. Ona postaje sredstvo povezivanja, most između ljudi i kultura, prostor u kojem se različitosti ne brišu, nego skladno susreću.
