Svetkovina Uskrsa. Razmišljanje vlč. Damira Cekovića
vlč. Damir Ceković *
Draga braćo i sestre, nakon muke i tišine koja je vladala za vrijeme zaručnikova boravka u grobu, danas je ta šutnja prekinuta i nadvladana. Radost je obavila svijet i navijestila mu oslobođenje. Sve se događa rano ujutro još za mraka, ne događa se u podne ili kasno navečer, već ujutro. Svjedoci smo kako je jutro najljepši i najsvježiji dio dana u kojem se dan budi, ptičice pjevaju i nanovo nas prisjećaju na novost života. Svjetlost je nadvladala tamu, sunce je izašlo i tuga vezana uz mrak iščezla je. Marija Magdalena upravo je htjela iskoristiti to jutro za pohod učiteljevom grobu, htjela je bdjeti nad tim grobom, sabirati sve događaje i nadati se da to nije kraj. Važno je reći kako je najbolje vrijeme za molitvu koje imamo u danu ono ujutro, te kako oni koji ustaju rano i započinju dan molitvom doživljavaju radost i mir koji ih nosi kroz cijeli dan.
Marija Magdalena doživjela je prvo uznemirenost, jer došavši na grob nije zatekla ono čemu se nadala, već nešto sasvim nepojmljivo. Otkotrljan kamen i prazan grob. Žurno je javila Petru i drugim učenicima koji su potrčali na grob, te zatekli ono stanje koje im je opisala. Petar ušavši u grob „ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.“ Evanđelje kaže da u tim trenucima još nisu upoznali pisma da bi zaključili da Isus treba uskrsnuti, ali vidjevši platno koje je bilo svijeno i prazan grob povjerovali su dušom i srcem da je doista uskrsnuo. Radost je prekinula tugu, zabrinutost je popustila, a strah je pomalo blijedio, jer da je netko ukrao učitelja iz groba ne bi za sobom ostavljao svijeno platno i prizor koji su zatekli.
Doći poput Marije Magdalene, apostola Petra i Ivana na Isusov prazan grob, vidjeti i povjerovati, te s tom snagom propovijedati hrabro ovu radosnu vijest zadaća je svih nas koji se nazivamo kršćanima. To nam svjedoči Petrov govor u Djelima apostolskim kada ispovijeda da su apostoli bili svjedoci Isusova života i djelovanja, njegove slavne muke i uskrsnuća, riječima: “Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Ovo svjedočanstvo trebalo bi i u nama buditi jakost vjere kada je u pitanju temelj naše vjere, a to je vjera u uskrsnuće na život vječni. Nažalost mnogi danas slave Uskrs nedotaknuti uskršnjom vjerom, slobodom i nadom. Misli su im usmjerene samo na zemaljsko koje ih zasljepljuje i ne dopušta im da susretnu Uskrsloga poput apostola, Marije, Marije Magdalene i ostalih koji su imali privilegiju toga susreta. Ako smo i mi u tom stanju na tako veličanstven dan, zastanimo u tišini i ponizno zamolimo: Isuse uskrsna ljubavi, zapali u našim srcima plamen vjere da te i mi danas susretnemo i povjerujemo da si doista uskrsnuo. Na to nas pozivaju i riječi svetoga Pavla apostola Kološanima: Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Susret s uskrslim Isusom ne može nas i neće ostaviti ravnodušnima i nepromijenjenima, već će nam dati novu snagu i polet na putu prema sretnoj vječnosti.
S tim riječima želim i ja Vama SRETAN USKRS PUN USKRSNE VJERE!
AMEN.
* župnik župe Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji
