Nedjelja Božjega milosrđa ili Bijela nedjelja
Marito Mihovil Letica
Isus je svojim uskrsnućem otvorio put i našemu uskrsnuću. Uskrsli Krist daje snagu i ulijeva nadu da svaki čovjek i sav ljudski rod može – u zajedništvom s uskrslim Bogočovjekom Isusom Kristom – izboriti svoju uskrsnu pobjedu, trijumf Života nad smrću.
U prvu nedjelju nakon Uskrsa slavimo svetkovinu Božjega milosrđa ili Nedjelju Božjega milosrđa, poznatu i kao Mali Uskrs i Bijela nedjelja. Tada se Isus ukazao svojim učenicima i pozvao ih da povjeruju u njegovo uskrsnuće. Ovu nedjelju ponekad nazivaju i “nedjeljom nevjernoga Tome”, koji je povjerovao tek pošto je stavio ruku u Isusov probodeni bok. Tako “nevjerni Toma” povjerova u Isusa i godinama nakon toga dade za njega život. Bijaše to, prema predaji, u Indiji, gdje je propovijedao Isusovo evanđelje, radosnu vijest upućenu svim narodima. U “Prvoj Petrovoj poslanici” prvak među apostolima govori:
“Blagoslovljen Bog / i Otac / Gospodina našega Isusa Krista / koji nas / po velikom milosrđu svojemu / uskrsnućem Isusa Krista / od mrtvih / nanovo rodi za životnu nadu, / za baštinu neraspadljivu, / neokaljanu i neuvelu, / pohranjenu na nebesima za vas, / vas koje snaga Božja / po vjeri čuva / za spasenje, / spremno da se objavi / u posljednje vrijeme” (1 Pt 1,3-5). A nakon nekoliko redaka čitamo ove Petrove riječi: “Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša” (1 Pt 1,8-9).
Božje milosrđe u novije je vrijeme promovirala poljska redovnica Faustina Kowalska, koju je kanonizirao sveti papa Ivan Pavao II. Na dan kada je Faustinu Kowalsku proglasio svetom, 30. travnja 2000., odredio je da se svetkovina Božjega milosrđa službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi, a do tada se Božje milosrđe neslužbeno slavilo od 1985. godine. Faustini Kowalskoj dodijelila je Sveta Stolica titulu “tajnica Božjega milosrđa” jer je svetica izvijestila o brojnim Isusovim ukazanjima, o njegovim riječima što ih je zapisivala u Dnevnik u razdoblju od 1934. do 1938. godine. Uz ostalo je zapisala i ovu Isusovu poruku:
“Želim da svetkovina milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga su dana otvorene nutrine milosrđa mojega i ja izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja pristupi ispovijedi i svetoj pričesti, zadobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Neka se ni jedna duša ne boji meni približiti, makar joj grijesi bili crveni kao purpur. Svetkovina milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu.”
U fokusu pobožnosti Božjega milosrđa nalazi se milosrđe kao ključni element u Božjemu naumu za naše spasenje te je istaknuto da je Bog Otac milosrđem dao svojega Sina jedinca za otkupljenje i spas ljudskoga roda, nakon Adamova pada u grijeh i smrt. Uvodna molitva u nedjeljnoj misi Božjega milosrđa započinje riječima: “Nebeski Oče i Bože milosrđa, Isusa više ne tražimo među mrtvima, jer on je živ i postao je Gospodar Života!”
Po Kristovu uskrsnuću počinje novi, neuništivi svijet pashalnoga svjetla i života vječnoga. Zahvaljujemo Bogu Stvoritelju i Uzdržitelju za “novo stvaranje” i “novoga čovjeka”. Da bi otkupio i obnovio čovjeka, Bog je na križu darovao svojega Sina i samoga sebe. Iz tame Kristova praznoga groba zasjao je uskrsni dar: novi život koji je za vječnost jer dolazi od Onoga koji je u vječnosti: a to je Bog Otac u vječnome zajedništvu sa Sinom i Duhom Svetim.
