JRS-ova konferencija o odnosu vjere i pravde
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
U Velikom tjednu posebno razmišljamo o Kristovoj ljubavi prema čovjeku, ljubavi iz koje je prihvatio osudu, muku i smrt. Ta ljubav ima jednu svoju karakteristiku koje su prve kršćanske zajednice bile itekako svjesne: Krist je bio blizak svim malenima ovoga svijeta, svima onima koji su na razne načine bili gurnuti na rub društva od strane onih koji nepravedno vrše vlast i raspoređuju bogatstvo. Ali nije bježao ni od ovih posljednjih – svima je govorio i do svakoga nastojao doprijeti primjerom svoga života te ga je ta neisključiva ljubav i dovela do križa.
Poziv je kršćanina da se njegovo suosjećanje proširi na cijeli svijet, da nikoga ne izostavi, kao što ni Božja želja za spasenjem ne izostavlja nijednog čovjeka. U tom svjetlu je u Isusovačkoj službi za izbjeglice uoči Velikog tjedna organizirana međunarodna online konferencija na temu “Vjera i pravda u razdoblju vladavine ‘prava jačega’”. Bio je to susret JRS-ovih djelatnika i bliskih suradnika, njih 126. Sve njih ujedinjuje poslanje da po Kristovom primjeru budu glas izbjeglica, a kako korijeni njihovih poteškoća i nedaća sežu duboko u društvene nepravde ovoga svijeta, na susretu se raspravljalo gdje i na koji način te nepravde nastaju te kako na njih kršćanski odgovoriti.
Pater Daniel Mutale, isusovac iz Zambije, organizator konferencije, istaknuo je da uzrok svih nepravdi, ne samo danas, nego kroz ljudsku povijest općenito, započinje pristajanjem uz tzv. pravo jačega (engl. ‘might makes right’), koje je naš narod odavno prepoznao i spontano izražavao poslovicom ‘sila Boga ne moli’. On, a i mnogi drugi uvaženi i stručni govornici, objasnili su kako je danas takav stav na svjetskoj razini u porastu, što se vidi iz brojnih ratova i ostalih nasilja koji se umnažaju u zadnjih nekoliko godina. Za kršćanina je ključno biti svjestan sljedećeg: onaj tko u konačnici najviše pati od takvog stanja upravo je onaj najmanji, najsiromašniji, onaj od kojega nijedna korporacija nema koristi i kojega nikome nije u financijskom ili političkom interesu zaštititi. Stav da imam pravo uzeti za sebe bilo što samo zato što to mogu, bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati na druge, počinje u mojoj svakodnevici, od načina života obilježenog pohlepom i nezasitnošću.
Posebno su naglasili koliko se posljedice te globalne pohlepe osjećaju i vide u dijelovima svijeta gdje život zajednica još uvijek ovisi o prirodi – svaka promjena u okolišu utječe na njihovu egzistenciju.
Put izlaska iz takvog stanja oko kojeg su se govornici složili jest povratak ‘dubljim izvorima mudrosti’, povratak načinu života koji je obilježen promišljanjem, sabiranjem, molitvom, jednostavnošću života i ljudskim suosjećanjem. Ukratko, povratak Bogu i čovjeku. Takav život bio bi, poput Isusovog, proročki znak smjera u kojem čovječanstvo treba ići, kakvo zapravo treba biti, znak promjene koja mu je potrebna u ovom trenutku njegove povijesti.
