Pratiti – ljubiti. Obazriva prisutnost kao JRS-ova misija
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Prekretnice u životima ljudi, bile one ugodne ili bolne, označavaju prelazak u nešto novo i barem donekle nepoznato. Od prvog odlaska u vrtić, preko upisa na fakultet i svadbe, do odlaska u mirovinu. Bilo bi pretjerano reći da živimo od prekretnice do prekretnice. Točnije je možda da u tim trenucima naša svakodnevica radikalno mijenja svoj oblik od onoga na koji smo dotad navikli. To su istaknute postaje našeg hodočašća ovdje na zemlji.
Trenutci su to u kojima osjećamo potrebu da ih s nekim podijelimo, zajedno proživimo, te razgovaramo o onome kroz što prolazimo. Tu gotovo pažljivu prisutnost u Isusovačkoj službi za izbjeglice nazivaju ‘pratnjom’ i nalazi se u samom srcu njihovog poslanja.
Upravo je nedavno jedna takva aktivnost upriličena u Knjižnici Augusta Cesarca, gdje JRS svakog petka organizira interkulturalne susrete. Ovoga puta tema su bili upisi u srednju školu. Susret je bio zamišljen kao tečaj za učenike-migrante i njihove roditelje o svemu onom što trebaju znati i što žele razjasniti oko upisa srednje škole u Republici Hrvatskoj. Uz osoblje same knjižnice, koje uvijek s JRS-om zajedno organizira ovaj susret, surađivali su i Gradski ured za civilno društvo te Ured za promicanje ljudskih prava, dvije gradske institucije čiji su stručnjaci i održali tečaj.
Sudionici susreta otkrili su mnoštvo stvari koje nisu ni znali o sustavu, obavezama i pravima pri upisu učenika u srednju školu, pa je ovaj susret odgovorio na mnoga pitanja, ali i pomogao posvijestiti činjenicu kako je mnogima, učenicima i njihovim roditeljima, nekakav oblik potpore i pratnje i dalje potreban. Stoga su izradili WhatsApp grupu ne bi li se zadržao brži pristup ovakvoj savjetodavnoj pomoći, a poslužit će i tome da pojedinci podijele na koji su način oni riješili probleme s kojima se sada možda netko drugi susreće. Interes je bio, dakle, toliki da je u planu organizirati još jedan susret sličnog sadržaja, kada razvoj situacije bude donio nova pitanja i nove izazove. Ukratko, pratnja se nastavlja.
I to ne treba čuditi - jer u srži pratnje jest upravo to da je cjelovita, a to znači pratiti osobu dok god se ne osjeti sigurnom biti samostalna u danom području svoga života. Sve se to vodi evanđeoskom logikom da je onaj koji nešto ima pozvan to podijeliti s onim koji nema. Kao što kaže sv. Ignacije Lojolski: ljubav se sastoji u tome da onaj koji voli dijeli koliko ima i može s onim kojeg voli. Upravo to znači pratiti – ljubiti i osposobiti drugoga da i sam jednog dana može ljubiti.
