Sveti Josip, "tihi svetac"

Marito Mihovil Letica

Počinjemo važnom zanimljivošću da u Evanđeljima ne nalazimo ni jednu riječ koju je izgovorio sveti Josip, zaručnik Djevice Marije i Isusov poočim. Nije zapisana ni jedna Josipova riječ, ni u jednom od prizora u kojima se pojavljuje sveti Josip ne citiraju evanđelisti njegov govor. Josip ne govori, nego djeluje. Vrijedno radeći kao drvodjelja, on skrbi za obitelj iskazujući se – hrabro, sebedarno i samozatajno – Isusovim i Marijinim hraniteljem i zaštitnikom. Trajno je ostao zapamćen po odlukama i odlučnosti, vjeri i vjernosti, po čvrstoj poslušnosti koja je često iziskivala velike žrtve.

Svetoga Josipa susrećemo već u prvome poglavlju “Evanđelja po Mateju”: “Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. / U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja” (Mt 1,16-17).

“Evanđelje po Mateju” napisano je, kako reče Origen, “za vjernike koji su došli iz židovstva”. Matej stoga osobito važnom i vrijednom isticanja drži istinu da je Isus sin Davidov, po zakonskom očinstvu Josipovu.

“Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih”, riječi su što ih anđeo Gospodnji reče Josipu u snu, kako čitamo u “Evanđelju po Mateju.” (Mt 1,20-21)

Zbog oskudnih povijesnih podataka o svetome Josipu, ne znamo ni kada je rođen, ni kada je umro. Iz Evanđeljâ se može iščitati da je u Nazaretu radio kao tesar, drvodjelja ili stolar, kako je najčešće predočavan u pučkom imaginariju, a uz Josipa i dječak Isus, koji mu pomaže u radionici vrijedno radeći i marno usvajajući drvodjeljska znanja i umijeća.

Svetomu Josipu, kojega često nazivamo Isusovim poočimom, namijenio je Otac Nebeski neizmjerno važnu ulogu – postavio ga je glavom svete nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo najveličajnije utjelovljenje te mu povjerio na odgoj vlastitoga Sina: Bogočovjeka Isusa Krista.

Godine 1479. uveo je papa Siksto IV. blagdan svetoga Josipa kao obvezatan za cijelu Crkvu, a to je na osobit način potvrdio te u dodatnu dostojnost promaknuo papa Pio IX. proglasivši svetoga Josipa, 1870. godine, zaštitnikom cijele Crkve.

Valja k tomu reći da su vlasti Dubrovačke Republike 20. ožujka 1521. odlučile da se svetkovina svetoga Josipa slavi kao zapovjedni blagdan. U sjeverozapadnim je krajevima Hrvatske štovanje svetoga Josipa promicano ponajvećma zahvaljujući isusovcima, a Hrvatski sabor dana 10. lipnja 1687. proglasio je ovoga svetca zaštitnikom Hrvatskoga Kraljevstva.

Spomendan svetoga Josipa, njegovu svetkovinu, vjernici slave 19. ožujka, a ovaj svetac obilježava se i 1. svibnja kao sveti Josip radnik. Za dan njemu posvećen odabrana je srijeda, a od mjeseci pripada mu ožujak. Na njegovu svetkovinu 19. ožujka u nekim se zemljama i krajevima slavi Dan očeva. Simboli svetoga Josipa jesu drvodjeljski alat, Dijete Isus, ljiljani, križ i drugi.

Nije suvišno naposljetku napomenuti da je ime Josip dospjelo od hebrejskoga “Josef”, što je skraćenica od “Jehosef”, a znači ‘Jahve pridoda’ ili ‘Bog neka umnoži’. Neka nam u kršćanskome životu bude poticajan primjer svetoga Josipa, neka nam je smjerokazno veliko bogatstvo njegovih uloga i značenja.