Sveti Ivan od Boga - utemeljitelj reda Milosrdne braće

Marito Mihovil Letica

Počinjemo prisjećanjem na pripovijest “Kip domovine leta 188*”, čija se radnja događa u središtu Zagreba, u neposrednoj blizini spomenika banu Josipu Jelačiću. Pripovijest je napisao Antun Gustav Matoš, a prvi je put objavljena 1895 godine. Navodim završne njezine rečenice: “Odnijeli ga u bolnicu Milosrdne braće. / I nju i njega zakopaše krišom – krišom, dragi čitaoče, krišom…”

Ne ćemo se ovdje zadržavati na nesretnoj sudbini glavnih likova, bračnoga para Pogačić, Pepice i Joškeca – nego nam je važna spomenuta bolnica, koja se od početka 19. stoljeća nalazila na Harmici, današnjemu Trgu bana Jelačića, a puni joj je naziv bio “Javna obća bolnica Milosrdne braće”. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac izdao je 1803. zakladnicu nove bolnice te je iz Požuna (današnje Bratislave) pozvao red Milosrdne braće Ivana od Boga da preuzme upravu i opskrbu novouspostavljene zdravstvene ustanove.

U današnjemu će prilogu biti riječi o svetome Ivanu od Boga, koji je utemeljio redovničku zajednicu za skrb o bolesnicima, red Milosrdne braće. Ivan se rodio kao João Cidade Duarte dana 8. ožujka 1495. u portugalskome gradu Montemor-o-Novo. Bio je vrlo nemirna duha te je kao osmogodišnji dječak pobjegao od kuće u susjednu Španjolsku, a njegovi roditelji nikada nisu doznali kamo je nestao. Neko je vrijeme u Španjolskoj preživljavao radeći kao pastir kod jednog posjednika, nakon čega je, gonjen nemirnim i lutalačkim duhom, stupio u vojsku i proputovao Francusku. U vojsci je doživio brojne nevolje, čak je bio osuđen na vješala, premda nevin. Uspio se izbaviti, ali su ga protjerali iz vojne službe. Zatim se prijavio u vojsku rimsko-njemačkoga cara Karla V. Habsburgovca kako bi se borio protiv Turaka, koji su tada opsjedali Beč.

Kada se nakon vojevanja vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge, što je u njemu izazavalo grižnju savjesti. Postao je pokornikom te se nastojao iskupiti djelima milosrđa. Konačno se obratio 1539. nakon što je čuo propovijed svetog Ivana iz Ávile. Ostalo je zabilježeno da je sveti Ivan od Boga jednom spasio više bolesnika iz goruće bolnice u španjolskome gradu Granadi. Dok su ostali nemoćno promatrali bolnicu u plamenu, Ivan je hrabro utrčavao u buktinju i na leđima iznosio bolesnike.

Kako bi prikupio novac za novu bolnicu, prodavao je drva i zarađenim iznosom kupio kuću za bolesnike. Osnovao je svoju prvu bolnicu s 42 kreveta, nakon koje će ubrzo uslijediti druge bolnice. Oko Ivana su se počeli skupljati brojni sljedbenici spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

U proljeće 1550. obilne su kiše prouzročile bujične poplave, a Ivan je skočio u hladnu vodu kako bi spasio dječaka, kojemu nije bilo pomoći. Već narušena zdravlja, Ivan je od toga dobio groznicu te umro 8. ožujka, na svoj 55. rođendan, izgovarajući molitvu posvemašnjega predanja Bogu: “Isuse, Isuse, u ruke se tvoje preporučujem!”

Godine 1630. papa Urban VIII. proglasio ga je blaženim, a kanonizirao ga je papa Aleksandar VIII. dana 16. listopada 1690. Spomendan svetoga Ivana od Boga jest 8. ožujka.

Zaštitnik je bolnica, bolesnika, bolničara, medicinskih sestara, alkoholičara i drugih. Njegovo ime među inim zdravstvenim ustanovama u svijetu nosi psihijatrijska bolnica u zagrebačkome Vrapču, a posvećena mu je i kapela u župi Ičići kraj Opatije, koju je dao sagraditi te ju je darovao Crkvi hrvatski pjevač Ivo Robić.

Sveti Ivan od Boga neumorno je skrbio za najpotrebitije ističući svoje životno načelo: “Više vrijedi jedna duša nego sve blago ovoga svijeta!”