Kristološki i etnološki aspekti Cvjetnice
Marito Mihovil Letica
Danas je nedjelja kojom počinje Veliki tjedan, a ova nedjelja ima dvostruki naziv u jednoj nerazdvojivoj kristološkoj i soteriološkoj cjelini. Naziva se “Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj” ili latinski “Dominica in palmis de Passione Domini”, kojim je nazivom Kristov kraljevski i mesijanski pobjedonosni ulazak u Jeruzalem povezan s navještajem križa i muke. Dvostruki naziv nastao je u 8. stoljeću, kada su objedinjene istočna i zapadna tradicija. Naime, istočna ili jeruzalemska tradicija već je u 4. stoljeću nedjelju prije Uskrsa nazvala “Nedjelja palmi” istaknuvši tako Kristovo mesijansko poslanje i njegov slavni ulazak u Jeruzalem, dok je stara zapadna ili rimska tradicija ovu nedjelju nazivala “Nedjeljom Muke Gospodinove”, gdje je u središtu Kristovo otkupiteljsko trpljenje na križu, poznato po pjevanju “Muke Gospodinove” iz “Evanđelja po Mateju”.
Kada je riječ o hrvatskome narodu, treba reći da su poznati nazivi “Cvjetnica”, “Cvjetna nedjelja”, “Nedjelja od palmi”, “Palmenica” i drugi… Službeni je naziv “Nedjelja muke Gospodnje”. Cvjetnica se gdjekad naziva i “Radosnica” jer s njome završava korizmeno vrijeme i vjernici ulaze u Veliki tjedan, u radost Uskrsa, događaja na koji i smjera evanđelje, radosna vijest Isusa Krista. Događaj Uskrsa jest povijesni i natpovijesni, zemaljski i kozmički – jedincati i za čovjeka sudbonosni događaj pobjede života nad smrću.
Cvjetnica nas prisjeća Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, u glavni grad i središte političkoga i religijskoga života židovskoga naroda. Mnoštvo ljudi na gradskim ulicama prepoznaje u Isusu onoga “koji dolazi u ime Gospodnje” te mu oduševljeno kliče: “Hosana! Hosana, Sinu Davidovu!”. Očekuju da će Isus, poput kralja Davida, donijeti vojnu pobjedu i političku slobodu – ali svjetina sabrana na ulicama jeruzalemskim ubrzo uočava jednu nimalo nevažnu pojedinost: za razliku od svjetovnih vladara i kraljeva, koji obično dolaze na konju – Isus jaše na magaretu. Upravo ponižavajuće za kraljeve. Ali Isus je kralj poniznosti, kralj koji u svoju slavu ulazi kroz maksimalno poniženje, poniženje s kojega će biti preuzvišen u slavi Boga Oca.
Grančicama koje su blagoslovljene na Cvjetnicu, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, požara, bolesti i drugoga) te plodonosna (osiguravanje potomstva, zdravlja i dobrog uroda). Prastaro pretkršćansko vjerovanje u obnoviteljsku moć vegetacije, moć koja se prenosi s raslinja na ljude, ušlo je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.
Cvjetnica, koja nas vodi prema blagdanu Uskrsa, ne samo da povezuje pretkršćansko i kršćansko vrijeme u etnološkome pogledu nego i ukazuje u kristološkoj perspektivi na jedinstvo preduskrsnoga i poslijeuskrsnoga Isusa. Naime, kada reknemo “Isus Krist”, nismo izrekli ime i prezime povijesne osobe Isusa iz Nazareta – nego formulu koja nosi temeljnu istinu kršćanske vjere: zemaljski, povijesni, preduskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmički, poslijeuskrsni Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna!
Uđimo u Veliki tjedan s kršćanskom nadom i vjerom da križ nije kraj puta i smrt, nego vrata u život vječni. Križ je metonimija muke i metafora spasenja: mjesto pobjede nad smrću i grijehom; ne samo mjesto nego i svojevrsno stanje; ne samo stanje nego i put. Križni put – koji vodi prema Uskrsu – ne završava u smrti, nego u životu vječnome koji nam je svojom otkupiteljskom mukom milosno omogućio Bogočovjek Isus Krist!
