Izjava Komisije HBK “Iustitia et pax” o surogatnome majčinstvu

Marito Mihovil Letica

U posljednje se vrijeme sve više govori o zamjenskome ili surogatnome majčinstvu. O tome je Katolička Crkva čvrsto zauzela negativno stajalište te ga dosljedno iznosi obrazlažući da su takve prakse krajnji oblici dehumanizacije čovjeka jer proizlaze iz medikalizacije rađanja ljudskoga bića, čime se ne samo ugrožava nego i dokida čovjekovo dostojanstvo.

U tome je pogledu Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax” izašla u javnost izjavom “Zamjensko (surogatno) majčinstvo ozbiljno narušava neotuđivo dostojanstvo djeteta i majke”. Izjavu su 19. veljače u sjedištu HBK u Zagrebu predstavili tajnik Komisije prof. dr. sc. Vladimir Dugalić i članica Komisije prof. dr. sc. Dubravka Hrabar.

Profesor Dugalić uz ostalo je istaknuo da se izjava o surogatnome majčinstvu nadovezuje na prošlogodišnju zajedničku izjavu Europske konferencije komisijâ za pravdu i mir naslovljenu “Europa pred izazovima organiziranog kriminala” jer je zamjensko majčinstvo posve određeni oblik trgovanja ljudima i time je vrsta organiziranoga kriminala. Stajalište je Katoličke Crkve uz ostalo izraženo i u najnovijemu dokumentu Dikasterija za nauk vjere koji među 14 točaka najtežih oblika povrede ljudskog dostojanstva ističe surogatno majčinstvo. Katolička Crkva polazi od stajališta da ono što je tehnički moguće nije samim time i etički dopušteno.

Nadalje je profesor Dugalić rekao da “u nauku o ljudskom dostojanstvu i o čovjeku kao slici Božjoj Katolička Crkva jasno ističe da je korištenje metode surogatnog majčinstva za ostvarenje želje za roditeljstvom duboko zahvaćeno kultom relativizma i osobne koristi” te da takva praksa “zanemaruje dostojanstvo žene, koja dijete predaje naručiteljima, kao i dostojanstvo samoga djeteta”. Govoreći o djetetovoj dobrobiti, profesor Vladimir Dugalić istaknuo je njegovu nevinost i objasnio da će ga Crkva krstiti ako to bude zatraženo te da dijete nije u pravnome vakuumu i ne može se dopustiti da zlouporabom takvih slučajeva budu narušeni svi drugi zakoni.

Zatim je profesorica Dubravka Hrabar među inim podsjetila da je Republika Hrvatska 2012. donijela Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, kojim je zabranila surogatno majčinstvo jer se njime izbjegava i krši javni poredak Republike Hrvatske. Profesorica Hrabar izrazila je neslaganje s određenom odlukom Ustavnog suda kojom se djetetu rođenu u inozemstvu treba upisati navodnog biološkog oca, a da nije utvrđeno je li on stvarni biološki otac. “U odluci Upravnoga suda piše da bolnica u kojoj je rođeno dijete izdaje potvrdu da je on otac. Ustavni sud je bio brzoplet jer je povjerovao tom dokumentu”, rekla je profesorica Hrabar. Izrazila je zabrinutost i zbog činjenice da se mogla donijeti i odluka prema kojoj bi naručitelj bio upisan kao otac, a njegova žena bi djetetu bila formalno-pravno maćeha i onda bi posvojila takvo dijete te bi se prema javnosti predstavljala kao djetetova biološka majka, što je, kako je razjasnila profesorica Hrabar, opasna situacija.

Nadalje je profesorica Hrabar navela rezultate istraživanja prema kojima djecu, koja otkriju da su nastala posredstvom surogatnoga majčinstva, brinu dvije stvari: prvo ih brine identitet majke, koju traže; a drugo je da imaju strašan otpor prema činjenici da su naručeni i kupljeni kao roba. U zaključku je profesorica Dubravka Hrabar istaknula da je zamjensko majčinstvo sofisticirani oblik kupovine u kojemu oko 85 posto iznosa novca dobiva klinika u kojoj se to provodi, što je neprihvatljivo jer ljudsko biće i njegovo rađanje postaju roba – čime se dokida čovjekovo dostojanstvo.