JRS. „Tombola ženskih talenata“ povodom Dana žena
Isusovačka služba za izbjeglice - JRS
Ljudi su različiti. Svatko svoje iskustvo lijepog, dobrog, bolnog, tužnog, uzvišenog, svečanog i svega ostalog proživljava na sebi svojstven način. Mnogi, zapravo, uopće i ne doživljavaju uzvišenom ili bolnom ili lijepom istu stvar.
Ta različitost je bogatstvo darovano ljudskom rodu. Ona se ogleda u činjenici da smo potrebni jedni drugima, upućeni jedni na druge. Zajedno gradimo nešto duboko i trajno, iako možda nama neprimjetno i tiho. A opet, provoditi vrijeme sa sličnima, s onima s kojima se bolje ‘kužimo’, vraća nam snagu, obnavlja oduševljenje.
Najosnovnija takva razlika i upućenost među ljudima jest ona između muškarca i žene. Jednostavno, to su dva pluća kojim čovječanstvo diše. Na tragu ovih razmišljanja možemo promatrati i nedavni Dan žena - kao trenutak kada zastanemo i osvijestimo da je glavni uzrok blagostanju i uopće postojanju ljudi činjenica da smo različiti, da ‘ih stvori muško i žensko’. A posvetiti ovaj dan ženama znači jednostavno slaviti čitavog čovjeka, ljudski rod, jer, kako kaže sveti Irenej Lionski - živi čovjek, to je slava Božja.
Stoga su u JRS-u uoči ovoga dana stavili u fokus žene-izbjeglice i posebnosti njihove svakodnevice, u ozbiljnom ali i radosnom tonu. Moto susreta bio je ‘Ima li žena-izbjeglica pravo na hobi?’, čime se nastojala podići svijest o gotovo dvostrukoj složenosti svakodnevne borbe za egzistenciju koju migrantkinje moraju voditi, ali i o potrebi da se u svemu tome znaju zaustaviti i odvojiti vrijeme za sebe, koliko god da im se to činilo nemoguće.
U tu svrhu upriličena je ‘Tombola ženskih talenata’ na kojoj je sudjelovalo 25 žena i u kojoj su kao nagrade žene-izbjeglice ponudile razne predmete i aktivnosti: neke su ponudile pletene odjevne i obuvne komade odjeće koje su same izradile, neke usluge manikure, pedikure i friziranja kojima su vične; one koje se bave masažom ponudile su kao nagradu termine masiranja, neke usluge šminkanja, neke pak zanimljive zviždaljke od gline koje su, opet, same izradile te razne druge osobne rukotvorine i usluge. Na poseban način doprinijele su profesorice hrvatskoga jezika koje su ponudile besplatnu pomoć pri učenju.
Na ovaj su način žene bile tu za žene - da jedna drugoj učine ili poklone nešto lijepo, naravno, ali još više da jedna drugoj ponude primjer koji obnavlja nadu da i usred svih izazova žena-izbjeglica može živjeti dostojanstveno, svjesna sebe, svojih mogućnosti i svoje vrijednosti. I da nikad nije sama, nego da u JRS-u ima zajednicu kojoj se uvijek može obratiti.
