Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Hrvatski su biskupi jučer, na blagdan Majke Božje Lurdske, služili misna slavlja u bolničkim kapelama i tako Svjetski dan bolesnika proslavili s bolesnicima, liječnicima i osobljem bolnice. U KB „Sveti Duh“ u Zagrebu misno je slavlje predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
„Ovdje je patnja svima opipljiva, nada najpotrebnija, a ljudska potreba za blizinom i suosjećanjem najizraženija“, rekao je nadbiskup, dodajući: „Danas se želim zajedno s vama zaustaviti pred tajnom trpljenja: pred vašim ranama, pred vašom željom za iscjeljenjem, pred vašim strahovima, ali i pred kroničnim umorom i teretom liječnika, sestara i svih djelatnika ove bolnice“.
Liječnicima i sestrama nadbiskup je poručio kako svaki put kad ulaze u bolesničku sobu, u nekom smislu ulaze u „sveti prostor“ gdje Bog već djeluje. „Vi ulazite u 'kapelicu' boli, na prostor Kalvarije na kojoj Krist nosi Križ svakoga bolesnika. Kad nježno, strpljivo, pažljivo pristupate, vi zapravo činite ono što je činio Gospodin: približavate se tajni Božjega milosrđa. Tu se vaša profesija pretvara u poziv, u služenje samome Kristu kao što je i rekao: 'Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste'.“
Apostolski nuncij nadbiskup Giorgio Lingua sinoć je prigodom završetka službe u Hrvatskoj predvodio zahvalno euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali, u zajedništvu s kardinalom, nadbiskupima, biskupima, provincijalima i svećenicima, uz sudjelovanje redovnica, bogoslova, vjernika i članova diplomatskog zbora.
"Odlazim u zemlju koja je svima nama draga, a nazivamo je 'Svetom' jer su je posvetili ljudi poput Salomona, patrijarsi svojom nepokolebljivom vjerom, proroci svojom mudrom dalekovidnošću i, iznad svega, sam Sin Božji – koji se ondje rodio, propovijedao, umro i uskrsnuo – njegova Presveta Majka i njegovi prvi učenici. Nakon više od 6 godina službe u ovoj zemlji, vrijeme je za svođenje računa, vrijeme je da pogledam u vlastito srce i vidim što je u njemu ostalo. Nalazim veliku zahvalnost. Naučio sam mnogo od vas , od ove Crkve, od ovoga naroda; iz njegovih rana, iz njegovih trauma, ali i iz njegove vjernosti, njegove vitalnosti, njegove plemenitosti“. Posebnu zahvalu nuncij Lingua je izrazio bolesnicima i onima koji nose teret različitih oblika invaliditeta, onima koji su svoje žrtve prikazivali, sjedinjujući ih s Kristovom žrtvom, za njega, za Crkvu, za Svetoga Oca.
Crkva u Hrvatskoj je 10. veljače proslavila blagdan bl. Alojzija Stepinca. Pored njegova groba u zagrebačkoj prvostolnici svečano misno slavlje predvodio je nadbiskup Dražen Kutleša.
„Blaženi Alojzije Stepinac ostavio nam je baštinu koja nadilazi povijesne okolnosti i političke prijepore: baštinu nepokolebljive i čiste savjesti. Njegova snaga nikada nije bila u položaju, strategiji ili moći, nego u nutarnjoj slobodi čovjeka koji stoji pred Bogom. Nadbiskup Stepinac znao je ono temeljno: da se čovjek može izvana prisiliti, zatvoriti, poniziti, ali da se savjest ne smije predati jer tada se gubi sve“, rekao je predvoditelj misnoga slavlja u homiliji, nastavivši: „U trenucima kada su ideologije, s lijeva i s desna, tražile šutnju, relativizaciju ili suglasnost nadbiskup Stepinac izabrao je govoriti istinu. Ne glasno, ne huškački, ne iz mržnje, nego mirno, jasno i odlučno. Njegov govor nije bio politički pamflet, nego moralni sud oblikovan Evanđeljem. Upravo zato bio je opasan svima koji su htjeli savjest podrediti političkome sustavu“. „U životu kardinala Stepinca“, rekao je nadbiskup Kutleša, „savjest nikada nije bila odvojena od Krista. On nije slijedio savjest protiv vjere, nego savjest oblikovanu vjerom. Zato njegova vjernost savjesti nije bila tvrdoglavost. Bila je poslušnost Bogu. Nije bila prkos. Bila je poniznost pred Istinom“. Zaključio je: „Narod ne propada zbog progona, nego zbog izdaje savjesti. Zato primjer njegova života ostaje trajno obilježen proročkim sjajem, a njegove riječi: 'Ne može biti govora o ozdravljenju naroda, prije nego se opet vrate k Bogu i usklade svoje nazore s Božjim nazorima' (Propovijed akademičarkama, 25. ožujka 1941.) i danas stoje pred nama kao mjerilo savjesti i put obnove“.
U Župi sv. Ane na Gornjoj Vežici, kojoj je blaženi Alojzije Stepinac suzaštitnik, središnje euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je govorio o snazi istine, opasnosti klevete, te o potrebi da se lik i djelo blaženog Stepinca oslobode političkih i ideoloških zlouporaba, prenijela je IKA.
Govorio je o blaženiku koji je 1946. godine bio oklevetan i osuđen u montiranom procesu komunističkih vlasti. Iako je kasnije dokazano da su optužbe bile lažne, „ta je kleveta – sustavno širena raznim sredstvima – ostala u javnosti i prati ga do danas”. „Perje je prosuto. I premda je i sudskim postupcima i crkvenim procesom beatifikacije pokazano da te optužbe ne stoje, one se i dalje lijepe uz njegovo ime”, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako suprotstavljena mišljenja o Stepincu i danas opterećuju njegovu kanonizaciju. Protumačio je kako je „važno da nam blaženi Alojzije ne bude samo znak identiteta, nego i nadahnuće za život po evanđelju.
„Dok stavljamo danas Stepinca pred oči naše vjere, želimo se podsjetiti da on nije bio političar, nego nerijetko instrumentaliziran ili manipuliran za političke svrhe, nije bio nacionalni vođa, državni strateg ili bilo što slično jer to nije smatrao svojim poslanjem, nego je bio vjernik i pastir, što je dosljedno evanđeoski svjedočio u teškim vremenima, napose II. svjetskog rata“, rekao je na Stepinčevo u Krašiću požeški biskup emeritus Antun Škvorčević.
Nastavio je: „Iz te svijesti, kako je ustvrdio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, znao je da 'ima istina od kojih se ne može odstupiti, granica na kojima se mora stati i položaja s kojih se ne smije uzmaknuti', pa ni onda kad zbog toga treba trpjeti. Stepinac je volio svoj hrvatski narod i domovinu, radovao se uspostavi hrvatske države, ali ne na način prezira i isključivosti prema drugima. Hrvatstvo za njega nije bilo ideologija tla i krvi, niti neki politički program, nego sustav evanđeoskih vrijednosti. U svom ponašanju prema drugima nije se dao zavesti nepravdama koje su nanesene njemu i njegovu narodu. Svjedočio je da nije prvo pitanje kako biti Hrvat, Srbin, Židov ili član nekog drugog naroda, nego kako biti čovjek u različitosti nacionalnih i kulturoloških posebnosti u uzajamnom poštovanju“.
Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Ujević, koji je preminuo u 73. godini života, pokopan je 11. veljače u Imotskim Poljicima, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije. Služio je u Župi Gospe od Otoka u Solinu, Župi Poljica Vrgorska, u Nadbiskupiji Kigali u Ruandi. Služio je u Župi sv. Luke Kučiće, Župi Svinišće, te u župama Vrpolje-Čačvina i Strizirep.
