Službenica Božja Majka Klaudija Boellein

„NA SVETOST POZVANI“ - MAJKA KLAUDIJA NAJSLIČNIJA ISUSU

Službenica Božja Majka Klaudija Boellein

Službenica Božja Majka Klaudija živjela i djelovala u uršulinskom samostanu gotovo 50 godina, provodeći život duboko uronjena u molitvu, ali i mudrom služenju djevojčicama i djevojkama u školi i internatu (konviktu). Unatoč svojem mističnom životu bila je sva otvorena za zemaljske stvarnosti, kako bi odgojila za dobrotu i vjeru sve koji su s njom dolazili u kontakt.

Rođena je u Đakovu 17. siječnja Svete jubilarne 1875. godine, a umrla u Varaždinu 3. veljače 1952. g. Potječe iz dvije vrlo ugledne obitelji: s očeve strane bila je to obitelj Boellein. Otac Janko, službenik đakovačke štedionice, umro je vrlo mlad, ali je zato djed Dragutin dugo živio i bio desna ruka biskupu Strossmayeru i upravnik svih biskupskih dobara. S majčine strane otac Mirko Hrvat bio je deset godina predsjednik Hrvatskog sabora, a na toj je dužnosti i umro. I dok je djed Dragutin svaki dan prisustvovao sv. misi i molio krunicu, dotle je Mirko bio liberal i protivnik svećenstva i Crkve, ali kao advokat plemenit prema sirotinji.

Da bi ostvarila Božji poziv na posvećeni život, Jerina odlazi od kuće bez znanja svojih da se ne sukobljuje s majkom Slavom-Glorijom, te dolazi u uršulinski samostan u Varaždinu 1904. godine. Već zrela i prekaljena trpljenjem, a to su odmah opazile ne samo redovnice, nego i vanjske osobe.

Majka Klaudija najsličnija Isusu

U samostanu je dobila ime Marija Klaudija od Bezgrješnog začeća, i od tog je imena živjela kao zaljubljenica Bezgrješne Majke Isusove. Zanimljivo je da su za M. Klaudiju male djevojčice i djevojke uršulinskih škola, koje su je pažljivo promatrale, govorile da je njihova učiteljica najsličnija Isusu. Govorile su čak: „O kako je sveta! Kako je sveta!“. Jednom su je dočekale iza ugla hodnika, počele pljeskati rukama i skandirati: „Vi ste svetica! Vi ste svetica!“ I ona se brzo morala sakriti u dio samostana za redovnice, koji se naziva klauzura, to je dio samostana koji je zatvoren za ostale osobe. Kad se nisu mogle sjetiti tada neobičnog imena Klaudija, djevojčice su govorile: „Ona majka koja je najsličnija Isusu!“ U tim riječima nalazi se njezina prava fotografija!

„Budite sveti, jer ja sam svet!“

„Budite sveti, jer ja sam svet!“ Božja riječ u Svetom pismu poziva nas i nuka na nešto veliko: da s Bogom dijelimo njegov život. Nije to samo poziv i preporuka, to je Očeva zapovijed: Svetost! To je njegova bitna oznaka, to je njegova bit, to je On sam. Sama svetost.

Otac želi da mu budemo slični i da ga nasljedujemo, da se utopimo u njemu. Spreman je svoju ontološku svetost, onu „unutarnju“, po kojoj je Bog - Bog, velikodušno približiti, „prilagoditi“ nama, pokloniti nam je, da i mi sudjelujemo na njoj. Da od nje živimo, da nju i mi „zračimo“ na druge. Da bude ono što su željeli sv. Leopold Mandić i drugi sveci: „Tko vidi mene, ne vidi mene, nego Isusa.“ Da vidi Oca. Isus je rekao Filipu: „Filipe, zar me ne poznaješ? Tko vidi mene, vidi Oca.“ (usp. Iv 14,8-10). Svetost je DAR. Otac nam je dao Sina kao model, kao uzor nasljedovanja, ali i kao stvarni izvor mogućnosti i snage za ostvarenje. Za dar svetosti moramo moliti i zahvaljivati. O njoj je mučenik ljubavi prema bližnjemu, sv. Maksimilijan Kolbe, rekao braći: „Tražim da budete sveti. Svetost nije luksuz, već najjednostavnija dužnost. I nije teška… Što više budemo sveti, to će uspješniji biti i naš apostolat. On mora biti iz obilja naše punine… Je li moguće da se naši neprijatelji mogu toliko zalagati da nas nadjačaju, dok mi ostajemo nepokretni, zadovoljavajući se najviše time da molimo ne poduzimajući nikakve akcije? Nemamo li, možda, snažnije oružje, zaštitu neba i Bezgrješne Djevice, pobjednice nad svim krivovjerjima?“

Duhovno suobličavanje, „Pastiri moraju mirisati na stado“

Djeca su dionici i nasljednici odlika i svojstava svojih roditelja. Vidi se sličnost, vidi se pripadnost, jer sve izvire ne samo iz kromosoma već i iz ljubavi roditelja koja svemu daje pečat i sve oblikuje. Ona se prelijeva u djecu. Jedna je uršulinka rekla da je u djetinjstvu bila ponosna kad su je ljudi prepoznali: „Ti si Matina!“ Tu se pak radi o krvnom nasljeđu, o krvnoj povezanosti. No susrela sam i neke starije bračne parove, koji nisu povezani krvnim vezama, ali koji su bili slični „kao jaje jajetu“, jer ih je ljubav dugog zajedničkog života suobličila jedno drugome. Sluga Božji, slovenski misionar među Indijancima, Frederik Baraga, na kraju života zadobio je crte lica pravog domorodca Indijanca. Ako je to moguće na fizičkom području, još je više moguće na duhovnome. Prava ljubav je podijeljeno zajedništvo u Duhu i po Duhu. Duhovna srodnost. Nema više „ja“ i „ti“, nego „ja u tebi, ti u meni“. Jedna duša! „Hoću što ti hoćeš! Sretan sam tvojom srećom. Sretan sam što te imam, što postojiš.“ Isus nam upravo o tome govori na Posljednjoj večeri: „Sveti Oče, sačuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi“ (Iv 15,9-10). Tada je molio i za sve nas. Visok ideal! Jedinstvo s Bogom je u srodnosti našega duha, našega djelovanja, svih naših čežnji i težnji u skladu s njim. Postoji izvjesni miris svetosti, miris Boga. Mirisati na svojega Oca. Mirisati na Majku Mariju, na braću Svete koji već slave Oca koji je na nebesima. „Vi ste ugodan Kristov miris“, poručuje nam sv. Pavao (1. Kor 2,15). Pokojni papa Franjo naglašavao je da pastiri moraju mirisati na stado, biti jedno sa stadom. Isus još više naglašava da pravi pastir daje poput njega i svoj život za ovce, za nas. Moramo gajiti evanđeoske mirise i mirisom odgajati. To ostvaruje Duh Sveti, jer je On Duh jedinstva, Duh božanskog mirisnog pomazanja.

M. Klaudija „govori“ mirisom tamjana i ljiljana

Na sprovodu M. Klaudije, 5.veljače 1952., dvije su djevojke osjetile opojan miris kao da dolazi iz lijesa. Pitale su sestre što su stavile u lijes da tako miriši. Ništa nije bilo stavljeno. I mnogi su svetci ižarivali mirise, pa i na daljinu: za života su tješili svoje prijatelje, a onda su to nastavili i nakon smrti, jer Bogu nije ništa nemoguće. M. Klaudija se i danas nakon toliko godina javlja nekim osobama mirisom tamjana ili ljiljana. Tako nastavlja svoje djelo utjehe ili učvršćenje vjere. Ona miriše na Boga, a onda Bog šalje svoje mirise preko nje na osobe koje joj se toplo preporučuju. Prije koju godinu pisala mi je jedna starica da je M. Klaudiju molila na neke velike nakane na njezin rođendan, 17. siječnja. I u jednom je času osjetila tako ugodan miris da je bila uvjerena kako joj to šalje sama M. Klaudija da ju uvjeri kako će ju opet i opet uslišati. Baka Katarina uspjela je dobiti milost da je muž veliki bogopsovač odjednom prestao psovati. Odmah mi je izrazila svoju radosnu zahvalnost M. Klaudiji.

Nedavno mi je jedna gospođa kazala da je više puta, moleći u crkvi uz sarkofag M. Klaudije, osjetila predivan miris koji ne može opisati. Mislila sam si da obje pretjeruju. Nakon toga naša filozofkinja, pjesnikinja i veliki apostol među mladima isto tako posvjedočila o mirisu kod sarkofaga. Počela sam o tom fenomenu razmišljati, da bih nedugo nakon toga i ja kod klanjanja osjetila miris tamjana i ljiljana, a to se ponavljalo mnogo puta. Bogu hvala i za te neobične, ali divne poklone naše svete sestre.

Pomolimo se Gospodinu da je što prije pribroji broju svetih na nebu, na našu duhovnu korist:

„Isuse, koji si se pojavio na zemlji kao dobrota i čovjekoljublje, ti najbolje poznaš patnje današnjeg čovjeka. Hvala ti što si nam dao osjetiti svoju dobrotu i ljubav po Majci Klaudiji. Proslavi se po njoj i daj svima koji joj se utječu snage i olakšanja. Umnoži im vjeru, učvrsti pouzdanje, usavrši ljubav. Amen.“

Odabrala i pripremila: s. Klaudija Đuran

Uredila i čitala: Gordana Krizman