Šesta nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači vlč. Anđelko Katanec

vlč. Anđelko Katanec

Evanđelje šeste nedjelje kroz godinu prenosi nam jedan dio Isusove propovijedi na Gori. U 5. stoljeću sveti Augustin napisao je cijelu knjigu o ovom govoru, započevši je ovim riječima: „Ako tko pobožno i razborito razmotri govor koji je naš Gospodin Isus Krist izrekao na gori, kako ga čitamo u Evanđelju po Mateju, mislim da će u njemu, što se tiče najuzvišenijeg morala, pronaći savršeno mjerilo kršćanskoga života.“

Mogli bismo uzeti ovu propovijed i proučavati je cijeloga života, i uvijek iz nje nešto novo spoznati. Ona uključuje neka od najpoznatijih Isusovih učenja, poput Blaženstava i Gospodnje molitve, a kako smo danas čuli, i novo tumačenje Božjega zakona.

Mnogi ljudi, posve iskreno, vjeruju da su bez grijeha. Kada dođu na ispovijed, ne znaju što bi rekli jer nisu nikoga ubili, ništa nisu ukrali, nisu prevarili svoga supružnika. Često kažu nešto poput ovoga: U usporedbi s drugima, ja sam svetac. Zato sam siguran da me Bog, koji ima milosrđa za sva živa bića, neće suditi niti osuditi zbog mojih ljudskih pogrešaka.

Svatko tko se tako, preuzetno uzda u Božje milosrđe neka čuje što Isus Krist govori: „Ako vaša pravednost ne bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nećete ući u kraljevstvo nebesko“. Tome je slična i druga njegova rečenica: „Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; i kome je mnogo povjereno, od njega će se više iskati.“ Dakle, od nas koji smo Gospodinovi učenici, više će se tražiti.

Jeste li čuli: Bog od nas traži više nego od drugih, jer smo mi učenici Isusa Krista. Ponekad ljudi pitaju: hoće li nekršćani i nevjernici biti spašeni? Budući da je Isus Krist jedini Spasitelj, i oni će stati pred njegov sud, ali – on će ih spasiti ako su živjeli za dobro i za istinu. I ne samo da će ih spasiti, nego će u kraljevstvo nebesko ući prije nas; njihovo će spasenje biti lakše od našega, jer Gospodin od nas očekuje više.

Nakon što smo čuli kako Isus Krist tumači zapovijedi, ostajemo zbunjeni, pa čak i pomislimo da je otišao predaleko, da je prestrog, prezahtjevan, čak nemoguć za slijediti. Zapovijed „Ne ubij“ on pretvara u „Ne srdi se“; zapovijed „Ne čini preljuba“ pretvara u „Ne gledaj ženu s požudom u srcu“. I tako dalje.

Visoki etički standardi koje Isus postavlja tumačeni su na razne načine. Srednjovjekovna Crkva vidjela ih je kao posebne, više zahtjeve za svećenike ili redovnike. Martin Luther smatrao ih je nemogućim zahtjevom zbog kojega nam je nužna Božja milost, a neki eshatološki teolozi misle da je to cilj koji će se ostvariti tek na nebu. Znamo da smo kao ljudi grešni i nesavršeni, ali opet nas ohrabruje biblijski pisac Sirah koji piše: „Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi; vjernost je u tvojoj moći. Ako se uzdaš u Boga, i ti ćeš živjeti.“

Bog nas nikada ne prisiljava. Naš je slobodan izbor hoćemo li slušati ili ne slušati Božje zakone, a Duh Sveti Božji vodi nas u ljubavi i povjerenju kako bismo mogli prihvatiti njegove zapovijedi kao proširenje naše slobode i živjeti do punine svoga poziva kao djeca Božja.