Crkva na Kubi kao znak milosrđa i utjehe: Narod čezne za dostojanstvom
Kubansko stanovništvo i dalje živi posljedice energetske krize, koja dodatno pogoršava različite probleme koji pogađaju društvo - istaknuo je u razgovoru za vatikanske medije svećenik Ariel Suárez Jáuregui, zamjenik tajnika Konferencije katoličkih biskupa Kube te župnik biskupijskog svetišta i manje bazilike Naše Gospe od Milosrđa iz Cobre u Havani.
Aktivnosti u korizmenom vremenu
Otac Suárez se najprije osvrnuo na to kako se Crkva na Kubi suočava s teškom stvarnošću u svjetlu kršćanske nade. Upravo zato što Crkva živi iz povjerenja u Kristova obećanja, ondje gdje je to moguće nastavljamo naviještati Evanđelje, slaviti sakramente, održavati vjeronauk za djecu, posjećivati bolesnike i zatvorenike, pripremati adolescente, mlade i odrasle za katekumenat, a parove za bračni život. Naši centri za formaciju nastavljaju djelovati. Sve je više karitativnih inicijativa u župama i zajednicama. U korizmi i dalje postoji mogućnost za duhovne obnove, pokornička slavlja i pobožnost Križnoga puta, osobito petkom – istaknuo je kubanski svećenik.
U ruralnim područjima ili u onima udaljenijima od župnog središta – nastavio je - zasigurno je došlo do promjena u uobičajenim aktivnostima jer mnogi svećenici ili katehisti ne uspijevaju doći do njih zbog nedostatka goriva za putovanje. Nisu svi mladi i snažni da bi se mogli kretati biciklom i voziti kilometrima pod tropskim suncem. Osim toga, neke su ceste neprohodne, a vraćati se noću, bez električne energije, također je opasno. Činimo ono što možemo, ovdje smo i ne čekamo skrštenih ruku – istaknuo je otac Suárez.
Posljedice ograničenja uvoza nafte u zemlju
Odgovarajući na pitanje o nedavnoj poruci kubanskih biskupa u kojoj su upozorili na rizik od društvenog kaosa i nasilja zbog ograničenja uvoza nafte u zemlju, kubanski svećenik je upozorio da je situacija vrlo teška. Smanjen je javni i privatni prijevoz na cestama i autocestama, sela i gradovi svaku večer izgledaju pusti, ulice su pune smeća. Također, raste broj siromašnih, beskućnika, usamljenih i napuštenih starijih osoba, dok se mladi upuštaju u svijet droge. Smanjeni su radni i školski sati i dani, a ljudi zaposleni u turističkom sektoru strahuju od gubitka posla.
Otac Suárez je dodao također da cijene hrane rastu, nedostaje lijekova, medicinske su usluge smanjene, a kirurški zahvati namijenjeni isključivo osobama čiji je život u opasnosti. Povećavaju se i teškoće u pristupu pitkoj vodi jer mnogi ljudi ovise o cisternama za opskrbu vodom koje zbog nedostatka goriva ni ne stignu do odredišta. Ljudi koji imaju više novaca hitno ugrađuju obnovljive izvore energije u svojim domovima i poslovnim prostorima ili kupuju vozila i druga prijevozna sredstva koja ne ovise o gorivu.
Kubanski narod živi tu situaciju s boli i tugom jer osjeća da je već previše trpio tijekom posljednjih desetljeća te čezne za dostojanstvenim i sretnim životom na ovoj zemlji. Ima onih koji postaju nasilni te izlazi na vidjelo sva njihova pohlepa, sebičnost i ambicija. Drugi, naprotiv, daju lijepo i svijetlo svjedočanstvo velikodušnosti, bratstva i nesebičnosti u svim područjima života nacije. Istodobno ljudi sve više osjećaju da se nešto mora dogoditi jer se ovako ne može živjeti – napomenuo je otac Suárez.
Blizina pape Lava XIV.
Osvrćući se na riječi Svetoga Oca u apelima nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja od 1. veljače, u kojima je izrazio zabrinutost za Kubu te pozvao na promicanje dijaloga i izbjegavanje djelovanja koja bi mogla dodatno pogoršati patnju naroda, zamjenik tajnika tamošnje Biskupske konferencije je istaknuo da je Crkva na Kubi primila Papine riječi kao očinski znak zajedništva i potpore. Rimski je biskup istaknuo potrebu da se, putem ozbiljnog i učinkovitog dijaloga, nastoji ublažiti patnja dragoga kubanskog naroda, pridružujući se tako poruci kubanskih biskupa svjesnih pogoršanog stanja u zemlji. Izražavajući zahvalnost biskupa za ljubav koju je papa Lav XIV. iskazao tom narodu i Crkvi, otac Suárez je istaknuo da se na taj način u svijetu proširio glas kubanskog naroda – glas pun boli, ali i nade.
Pastoralne i društvene aktivnosti u biskupijama i župama
Iako je zbog teške situacije odgođen pohod ad limina kubanskih biskupa u Rim, u biskupijama i župama se nastavljaju odvijati pastoralne aktivnosti obilježene blizinom, suosjećanjem i nježnošću o kojima je toliko govorio papa Franjo. Naša Crkva kroz rad pastoralnih djelatnika posvećuje vrijeme i resurse u pastoral ljubavi i utjehe, kroz slušanje, posjećivanje i praćenje - istaknuo je otac Suárez. Možda se upravo u djelima milosrđa neprestano obnavljamo i rastemo, u mjeri u kojoj vidimo sve veće potrebe i osjećamo Gospodinov poziv da mu služimo u siromašnima. U mnogim župama organiziraju se pučke kuhinje za starije ili ranjive osobe. U drugima se hrana priprema i nosi u domove ili dijeli osobama koje žive na ulicama, u parkovima ili na trgovima. Kubanski svećenik je potom posebno istaknuo herojsko, tiho i iznimno velikodušno služenje redovnika i redovnica koji vode domove za starije osobe ili za osobe s mentalnim teškoćama.
Služenje siromašnima
Župnik biskupijskog svetišta Gospe od milosrđa u Havani se potom osvrnuo na nekoliko službi za najpotrebitije u sklopu bazilike u kojoj služi već 11 godina. Opisao je da se svake srijede priprema ručak za otprilike 150 starijih osoba, dok se svakoga četvrtka poslijepodne nosi mlijeko ili čokolada s zobenim pahuljicama, sendvič ili neka proteinska hrana za stotinjak beskućnika. Osim toga, dvije subote u mjesecu kuha se i nosi ručak najranjivijima. Otac Suárez je također istaknuo radost, poštovanje i ljubav s kojima volonteri služe te daruju svoje vrijeme, energiju i dobra najsiromašnijoj braći. Napomenuo je da se slično događa u mnogim župama diljem Kube, a postoje i vrlo lijepe inicijative u nekim kršćanskim zajednicama koje nisu katoličke.
Božja je ljubav jača od zla
Kubanski svećenik otac Suárez je na kraju istaknuo da se u korizmi uvijek prisjećamo Boga koji je izabrao dati sve, darovati samoga sebe do kraja i ljubiti nas do kraja. Imamo stalnu napast zaustaviti se na pitanju zašto postoji križ, patnja i bol. Međutim, Isus nas nije poučio pitanju „zašto“, nego „za što“. Kada promatramo dugotrajnu patnju kubanskoga naroda i tolikih naroda na zemlji, trebamo gledati u Gospodina. Isus nas je naučio ljubiti i darovati život te je tako dao smisao boli i krenuo prema svijetlu uskrsnoga jutra. Neka nas bol moga naroda, koja je i moja bol, ne učini ogorčenima, nasilnima ili ranjenima. Molim da možemo uvijek ljubiti, naviještati pobjedu ljubavi i svjedočiti Gospodinovu ljubav – zaključio je otac Suárez iz Havane u razgovoru za vatikanske medije.
(Vatican News - jp; md)
