Vijesti iz života Katoličke Crkve u Hrvatskoj
Neno Kužina – Zagreb
Današnju svetkovinu Marije Bogorodice i Svjetski dan mira vjernici su proslavili u crkvama i katedralama. Prije ulaska u novu godinu, na Silvestrovo, himnom Tebe Boga hvalimo zahvalili su na svim milostima u protekloj godini. Zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić predvodio je misu zahvalnicu na kraju građanske godine u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu.
Pomoćni biskup Mijo Gorski u homiliji je istaknuo kako je na kraju građanske godine običaj osvrnuti se na proteklo vrijeme, na događanja u kojima smo sudjelovali i koja su nas obilježila, na ispunjene ili promašene prilike koje nam je Gospodin darovao. „Ne osvrćemo se natrag zbog vraćanja na stare forme. Bio bi to bijeg od stvarnosti, bijeg od novih pitanja na koja kao pojedinci i Crkva zagrebačka moramo davati odgovore. Niti gledamo sadašnji čas zaneseni tehničkim mogućnostima ili nazovi naprednim idejama jer bi to značilo izgubiti izvor žive vode, sjaj božanskog svjetla i snagu Božje riječi od kojega živi vjera naša“, rekao je biskup Gorski. Nastavio je: „Mogli bismo nabrajati pojedinosti, ali ono što zapravo čini istinski život Crkve često ne primjećujemo. To su naši svećenici, često u velikim pastoralnim iskušenjima, to su naši vjernici, dobri ljudi, naše župne zajednice, naši samostani, redoviti život vjernika prožet vjerom i životnim teškoćama, skrivene molitve samo Bogu znane, nebrojeno mnoštvo gesta vjere za Boga i ljude, od Caritasa do evanđeoske udovice“.
Riječki nadbiskup Mate Uzinić na misi na Silvestrovo pozvao je vjernike da, unatoč brojnim izazovima suvremenog svijeta, ostanu hodočasnici nade i vjerni Kristu, izvijestila je Riječka nadbiskupija.
„Tužni smo jer je i u ovoj godini čovjek često uzdizao sebe iznad Boga, a time i iznad drugih ljudi, pa i iznad stvorenoga svijeta. Vidjeli smo ratove, nasilje, raseljavanja, glad, strah. Vidjeli smo kako je lako izgubiti mjeru, kako brzo riječ postane oružje, a moć cilj sama sebi. A ipak, večeras zahvaljujemo jer u istom tom vremenu nije nestalo dobra. I ondje gdje je bjesnila logika uništenja, postojala je i snaga otpora toj logici: ljudi koji su pomagali ranjenima i ugroženima, oni koji su dizali glas za nijeme i nebrojeni koji su u svakodnevici – tiho, bez kamera – pokušavali učiniti svijet ljudskijim“, kazao je nadbiskup Uzinić kojega je portal „Rijeka Danas“ izabrao za „Pozitivca godine u Rijeci“. Rezultat, piše portal, pokazuje snažno povjerenje građana u njegov javni angažman, poruke dijaloga, solidarnosti i otvorenosti koje dosljedno zagovara u Rijeci i šire.
„Tko zna Bogu zahvaliti za ono što je prošlo, sposoban je s povjerenjem zakoračiti u ono što nam Bog pripravlja. Zahvalnost liječi naš strah od nepoznatoga, jer nas podsjeća da Bog koji nas je pratio do sada, ide s nama i dalje i da nas nikada neće napustiti“, naglasio je na završetku kalendarske godine u katedrali svete Stošije zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Sisački biskup Vlado Košić, predvodio je 29. prosinca, na petu obljetnicu petrinjskog potresa, u bogoslužnom prostoru župe Žažina misu zadušnicu za pokojnog Stanka Zeca i sve stradale u potresu, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Sisačke biskupije.
Biskup se spomenuo poginulih u Majskih Poljanama i trinaestogodišnje Laure Cvijić, najmlađe žrtve potresa, istaknuvši kako je slika stradanja, ali i preživljavanja, slika cijele zajednice: uz poginule ostali su oni koji su preživjeli, pozvani na molitvu i sjećanje, ali i na međusobnu pomoć. Zahvalio je za val solidarnosti koji se nakon potresa razlio Banovinom, nazvavši ga očitovanjem velike ljubavi. Istaknuo je i golem angažman Caritasa, osobito u prvim mjesecima 2021., kada su stizali šleperi pomoći ne samo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, nego i iz inozemstva. Ujedno je podsjetio na to da su, uz Caritas i brojne volontere, ključnu ulogu u zbrinjavanju i obnovi imale državne institucije, koje su preko svojih ministarstava pružale najvažniju pomoć, osobito u nastojanju da se ljude što prije smjesti i osigura ono nužno za život. Obnova ne smije ostati samo materijalna: „Sve ćemo mi to obnoviti. Sve će te zgrade biti u funkciji, ali tko će dušu obnoviti“, upitao je biskup, dodavši da su „potres i iskustva nakon njega pokazali koliko je čovjek prolazan te da nas takvi događaji ‘kušaju’ da se prisjetimo što je doista važno: ljubav i briga jednih za druge.“
Zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško osvrnuo se na predstavljanja prijevoda Biblije na govorni jezik. „U bujici slika i zvukova kojima se privlačilo pozornost, uvjeravalo i nastojalo stvoriti dojam dragocjenih otkrića i otvaranja do sada navodno neviđenih i neslućenih obzora, isticalo se: da se radi o prijevodu „na suvremeni standardni hrvatski jezik“; da prijevod „ima službena crkvena odobrenja“; da je to „potpuno novi biblijski prijevod“; da je prijevod „(prvi put) načinjen izravno s izvornih biblijskih jezika – hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga“; da su „prevoditelji nastojali da svaki redak bude potpuno vjeran izvornom tekstu“; da su „izbjegnute zastarjele riječi i jezične konstrukcije“; da je to prijevod „koji će svi razumjeti“; da je u ‘Zagrebačkoj Bibliji’ jezik previše „uzvišen“ itd. Tako je nastajao val za valom čudnih tvrdnja koje bi u nekome mogle usidriti mišljenje da sad konačno možemo saznati što piše u Bibliji i da smo do sada bili prilično zakinuti u razumijevanju i nedvojbeno ‘izgubljeni u prijevodu’, stoji, uz ostalo, u osvrtu biskupa Šaška koji je u cijelosti objavljen na stranici Zagrebačke nadbiskupije.
