Sveti Toma Akvinski

Marito Mihovil Letica

Počinjemo jednim odlomkom iz djela “O biću i bîti” (De ente et essentia), koje je napisao sveti Toma Akvinski:

“Budući da se ònō po čemu se neka stvar svrstava u svoj rod ili u svoju vrstu označava definicijom koja pokazuje što je stvar, stoga filozofi izraz ‘bît’ (essentia) mijenjaju u izraz ‘štota’ (quidditas), a to je ono što Filozof često naziva ‘ono što bijaše biti’ (quod quid erat esse), to jest ono po čemu nešto posjeduje što-bitak. Naziva se i oblikovnicom (forma) ukoliko oblikovnica označuje postojanost (certitudo) svake pojedine stvari, kako kaže Avicena u II. knjizi svoje ‘Metafizike’.”

Te rečenice svetoga Tome Akvinskoga preveo je s latinskoga dominikanac Tomo Vereš. Sveti Toma s poštovanjem spominje Avicenu, arapskoga filozofa i liječnika koji je živio u 10. i 11. stoljeću, glavnoga predstavnika arapskog aristotelizma. Prije toga Toma Akvinski spominje “Filozofa”, ne imenujući ga, ali uvijek ga pišući velikim početnim slovom F. Za Tomu je Aristotel, koji je živio u 4. stoljeću prije Krista, vrhunac znanja u svim pitanjima koja se dohvaćaju spoznaje prirode. Toma je smatrao da izvan Aristotela ostaju samo nadnaravna pitanja o Bogu, o Presvetome Trojstvu te drugim istinama i misterijima kršćanske vjere.

Toma Akvinski proglašen je 1567. naučiteljem Katoličke Crkve te mu je dodijeljen naslov “Anđeoski naučitelj” ili “Doctor Angelicus”. Više od tri stoljeća nakon toga, 1879. godine, Tomina je teološka i filozofska misao – tomizam – priznata službenim učenjem Crkve. Toma Akvinski najveći je kršćanski filozof i jedan od najznačajnijih mislilaca u cjelokupnoj povijesti filozofije. Glavna su mu djela “Suma teologije” i “Suma protiv pogana”.

Za svetoga Tomu Akvinskoga često se može čuti ili pročitati da je najučeniji svetac i najsvetiji učenjak. Predaja kaže da je klečao pred raspelom kada mu se javio sâm Isus i rekao mu: “Tako si lijepo o meni pisao. Što želiš kao nagradu?”, a Toma Akvinski, sveti učenjak, skrušeno je i smjerno odgovorio: “Samo Tebe, Gospodine!”

Sveti papa Ivan Pavao II. u enciklici “Vjera i razum” ili “Fides et ratio” posvetio je Tomi Akvinskomu znatan prostor. Napisao je, uz ostalo, da je “s pravom i zasluženo sveti Toma od Crkve stalno bio smatran Učiteljem nauka i primjerom kako se treba baviti teologijom”.

Toma Akvinski rođen je 28. siječnja 1225. u dvorcu Roccasecca kraj Aquina u Italiji. Unatoč protivljenju roditeljâ, koji nisu bili suglasni da kao plemićki sin stupi u prosjački red – Toma je postao dominikanac. Njegovi poglavari – uvidjevši mladićevu neobičnu nadarenost – poslali su ga na studij teologije i filozofije u Pariz i Köln, gdje mu je profesor bio Albert Veliki, također dominikanac i svetac. Toma Akvinski postao je profesor u Parizu, zatim na talijanskim sveučilištima u Orvietu, Viterbu i Rimu. Papa Grgur X. pozvao ga je da kao znalac sudjeluje na Drugome lionskom koncilu, ali Toma je na putu za Lyon umro, 7. ožujka 1274. u samostanu Fossa Nuova kraj Rima. Imao je 49 godina, u naponu intelektualne snage. Relikvije su mu prenesene u Toulouse u Francuskoj.

Sveti Toma Akvinski proglašen je svetcem 1323. godine. Uz katolike slave ga anglikanci i evangelici. Spomendan svetoga Tome Akvinskoga jest 28. siječnja. Spomenimo se ovoga svetca Crkve, koji je do danas ostao uzor predanosti i prodornosti vjere uz istodobnu visinu i univerzalnost misli.