Teološka, kozmološka i gramatička analiza početka Proslova “Evanđelja po Ivanu”
Marito Mihovil Letica
Na pragu smo tjedna u kojemu proslavljamo Božić, rođenje Isusa, Mesije ili Pomazanika. Na Božić i u božićnom vremenu čita se u crkvama Proslov “Evanđelja po Ivanu” jer nosi osobito duboko teološko tumačenje: Božić nije samo rođenje djetića Isusa nego i utjelovljenje vječnoga Sina Božjega. O tome svjedoče početni stihovi Proslova:
“U početku bijaše Riječ / i Riječ bijaše u Boga, / i Riječ bijaše Bog.” (Iv 1,1).
Rečeni stihovi ne samo da ponavljaju prve riječi iz “Knjige Postanka” – “U početku stvori Bog nebo i zemlju…” (Post 1,1) – nego ih intertekstualno reafirmiraju interpretirajući ih u kristološkom ključu. U okrilju Novog zavjeta s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije, što ga je prema francuskom izdanju priredila Kršćanska sadašnjost i 1998. objavila u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fućaka, čitamo bilješku uz riječi “U početku…”:
“Ovaj izričaj, koji ponavlja prve riječi iz Knjige Postanka, ne označuje početak svijeta, nego apsolutni početak. Riječ postoji na najuzvišeniji i vječni način; u tom je smislu upotrijebljen i imperfekt glagola ‘biti’.”
Bibličari bi trebali težiti rekonstruktivnim prijevodima što vjernijima izvorniku, a da su istodobno u duhu jezika na koji se prevode. U grčkom izvorniku imamo na mnogo mjesta imperfekt “ēn”, prošlo nesvršeno vrijeme, što odgovara našem “bijaše”: “En archē ēn ho Lógos”; a latinski “erat”, imperfekt, također je vrlo frekventan u “Vulgati”, latinskom prijevodu iz pera svetog Jeronima: “In principio erat Verbum”.
Slično je u današnjim romanskim jezicima, davno poteklima iz latinskoga. Talijanski prijevod prvog stiha glasi: “In principio era il Verbo.” Kada bi umjesto imperfekta “era” tkogod stavio “passato prossimo” (koji je najbliži hrvatskom perfektu) ili “passato remoto” (jednostavno prošlo vrijeme kojim se izriče daleka i zaključena prošlost), to bi značilo da je preegzistentni Lógos, koji je Riječ Božja, u jednome trenutku nastao; ili pak da je u davnom početku bio, ali je prestao biti. I jedno i drugo iznevjerava se teološkom i kozmološkom, odnosno kozmogonijskom smislu grčkog izvornika (kozmogonijskom jer govorimo o nastanku kozmosa). Čak i neki talijanski prijevodi bliži svakodnevnom govoru, koji npr. umjesto “Verbo” rabe “Parola”, zadržavaju imperfekt “era”. Iznimke bez imperfekta nalaze se u interpretativnim prijevodima i slobodnijim parafrazama, najčešće protestantskim. I u francuskim izdanjima nalazimo imperfekt, “était”: “Au commencement était le Verbe”. Napomenuti je da u oba suvremena romanska jezika imperfekt biva rijetkom pojavom u svakodnevnom govoru.
No Proslov “Evanđelja po Ivanu” jedan je od najsvečanijih i najuzvišenijih tekstova u cjelokupnoj Bibliji – svojevrsni himan – pa ne možemo o kristološkom početku svemira govoriti istim riječima i tonom kao o početku Tridesetogodišnjeg rata u 17. stoljeću ili o početku drugog poluvremena na jučerašnjoj nogometnoj utakmici. Imperfekt u Ivanovu Proslovu jest ontološki, izvanvremenski i nadvremenski, beskonačan – a perfekt bi izražavao samo kronološki omeđen događaj, završenu prošlost. Ne podliježe razboritoj sumnji da to vrijedi i za hrvatski jezik. Proslov “Evanđelja po Ivanu” – što ga je sveti Toma Akvinski nazvao “najuzvišenijom teologijom stvaranja” – osobiti je sažetak cijelog Evanđelja, izričaj kristološkog i kristocentričnog stvaranja svijeta ili svemira te najsvečaniji izraz vjere u Krista Isusa kao preegzistentnog ili vječnog Lógosa, koji bijaše uz Boga Oca prije svih vjekova.
