Božić nije bajka ni čarolija, nego svojevrsni kozmički i povijesni "skandalon"

Marito Mihovil Letica

Proslavili smo Božić, najradosniji kršćanski blagdan, s kojim se najčešće povezuju idilične slike danâ odmora i putovanja, prizori osvjetljenih ulica i trgova u radosnoj vrevi opuštenoga mnoštva, ljepote sudjelovanja u bezbrižnome slavljenju i svečanome blagovanju u zajedništvu uz blagdanske stolove. Zato se običava govoriti o “božićnoj bajci” i “božićnoj čaroliji”. Ali novozavjetni stihovi kažu:

“Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka, / dođe na svijet; [...] (Iv 1,9).” Sveti Ivan apostol i evanđelist, koji u Proslovu govori da je Isus Krist preegzistentni “Lógos” i “Svjetlo istinsko”, ima spomendan 27. prosinca, nakon spomendana svetoga Stjepana Prvomučenika.

U Ivanovim i ivanovskim spisima nailazimo na zahtjev da kršćani, a to znači Kristovi sljedbenici, imaju biti “u svijetu”, ali ne “od svijeta”. Odmaknemo li se od svijeta, otvara nam se uvid da svjetlo koje dolazi s Isusovim rođenjem jest istinsko Svjetlo, koje neizmjerno nadjačava osvjetljenje i blještavilo posvjetovnjenih adventskih, božićnih i novogodišnjih ugođaja i događaja u našim domovima te na ulicama i trgovima. Štoviše, jače je to ivanovsko Kristom doneseno Svjetlo i od sunčeva svjetla koje se rađa u zimskom solsticiju. Istinsko Svjetlo nije meteorološko i astronomsko – nego kozmičko, duhovno i soteriološko ili spasenjsko.

I zato ćemo – ako ostanemo “u svijetu”, a ne budemo “od svijeta” – moći vjerodostojno razabrati i sve jasnije uviđati da Božić nije ni bajka ni čarolija – nego je Božić u posve određenome smislu “kamen spoticanja”, čak i “sablazan”. Ti izrazi nalaze se na brojnim kristološki važnim mjestima u Novome zavjetu i prijevod su izvorne grčke riječi “skandalon”.

Mnogima je, u vrijeme Isusova zemaljskog života i stoljećima poslije, sve do danas, sablažnjiva ili skandalozna pomisao da je očekivani Mesija – koji je uza sve i povrh svega Sin Božji, preegzistentni i nestvoreni Lógos, vječni i svemogući Gospodar svemira i Kralj vjekova – ušao u čovjekovu povijest rodivši se od djevice u hladnoj štalici okružen životinjama, te ga je majka Marija dojila mlijekom, previjala u pelene i štitila u njegovoj ranjivosti i nemoći. Bogočovjek Isus bî rođen u obitelji i u obitelji je živio. I to je – gledamo li ljudskim očima “od svijeta” – zaista “skandalon”.

U “Evanđelju po Mateju”, u 13. poglavlju, čitamo da su se ljudi divili Isusu koji je učio u sinagogi: “‘Odakle ovomu tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća mu: Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar mu sestre nisu kod nas? Odakle mu, prema tome, sve to?’ I, on im bijaše kamen spoticanja” (Mt 13, 54–57).

U posljednjoj rečenici, gdje u hrvatskome prijevodu čitamo o kamenu spoticanja, stoji u grčkome izvorniku glagol “eskandalízonto”, nastao od imenice “skandalon”, pa u nekim hrvatskim izdanjima Svetoga pisma nalazimo ovaj prijevod: “Tako su se sablažnjavali nad njime.”

Katolička Crkva u nedjelju nakon Božića slavi blagdan Svete obitelji. Ojačajmo vjeru i usmjerimo molitve da članovi današnjih obitelji jednom dospiju u zajedništvo s Ocem nebeskim i Sinom Njegovim Isusom Kristom, čiji istinski dolazak među ljude slavimo blagdanom Božića. Dotični je događaj soteriološki i eshatološki: razdijelio je vrijeme na doba prije i poslije Krista, pa Božić nije bajka – nego je posve određeni zemaljski i kozmički, povijesni i natpovijesni “skandalon”.