Druga nedjelja kroz godinu. Riječ Božju tumači don Ivan Aničić
don Ivan Aničić
S površnim poznavanjem Isusovog javnog djelovanja možda bi se mogli začuditi da je svoje prvo znamenje Isus učinio na jednome vjenčanju. Tih dana bijaše svadba koja je u životu Židovâ bila svečanost koja bi rijetko dolazila. Zbog toga bi se slavila svečano i po više dana. Takvo slavlje trebalo je kvalitetno i u izobilju pripremiti. No, dogodio se jedan propust koji će samo rijetki uočiti. Taj propust bijaše nedostatak vina. Što sad? Gdje nabaviti tolike količine vina? Ili bolje si postaviti pitanje kako se ispričati uzvanicima, a posebno mladencima koji će zasigurno biti poniženi.
No, na svadbi bijaše jedan zanimljiv čovjek. Zapravo, ne samo čovjek nego bogočovjek Isus. Njegova majka zasigurno je bila sretna što je Isus na svadbenoj večeri sa svojim učenicima, ali jedino ona svjesna da Isus ima božansku moć djelovanja i odlučuje biti posrednicom. Primijetimo da Marija kaže izjavnu rečenicu: „Vina nemaju.“ Ona samo primjećuje i to prenosi Isusu, svjesna da će on već nešto učiniti. No, odgovor bijaše negativan, ali Gospa je ustrajna!
Isusov dolazak na svadbu potvrđuje njegovu pokretljivost i da on ljude traži i nalazi. Da ljude voli, te da se i oni zdravo i pošteno vesele. Želio je da se ljudi odmore tjelesno i duševno jer im život kroz godinu nije uvijek lagodan i ugodan. Htio je počastiti, a ne razočarati novu obitelj, koja je imala težak zadatak u budućnosti: dobro bračnih drugova, rađanje i odgajanje potomstva.
Vino je u Svetom pismu simbol radosti, zajedništva i proslave, ali također i novog saveza koji Bog sklapa sa svojim narodom. Vino koje Isus daje nije samo bolji okus na gozbi, već znak obećanja novog života, novog saveza koji će doći kroz njegovu žrtvu. Kao što je ono staro vino bilo iscrpljeno, a zamijenjeno novim i boljim, tako Isus dolazi donijeti novi život, život u izobilju i život koji nadmašuje sve što smo prije poznavali.
Svima nam se dogodi da u nekom trenutku osjetimo umor ili prazninu, da nam ponestane „vina“ u životu . Ponekad mislimo da smo se udaljili od Boga ili da On nije tu, no ovaj događaj iz Kane podsjeća nas da je Bog stalno prisutan. On nije samo Bog izvanrednih događaja ili velikih svečanosti, nego i svakodnevni, tihi Bog koji s nama prolazi kroz sve naše izazove, od onih malih do onih velikih.
Kada dođemo u takve životne situacije, prisjetimo se Marijinog povjerenja – povjerenja koje nije tražilo objašnjenja, dokaz ili trenutno čudo. Marijina vjera nije bila rođena iz trenutnog, vidljivog rezultata, već iz dubokog predanja srca Bogu. I možda je baš taj čin povjerenja ono što Isusa pokreće da djeluje, da taj nedostatak vina pretvori u obilje, da tugu pretvori u radost. Kada se suočimo s izazovima važno je prisjetiti se da je Bog tu i da nas vodi. Ako mu se predamo i povjerimo svoje brige, Bog nas neće ostaviti praznih ruku. Niti će nam pružiti samo ono nužno – On će nam darovati i više nego što smo mogli zamisliti, često u neočekivanim oblicima.
